Iste škole, nova bošnjačka imena u Sandžaku?

“Generalno ne volim kada se menjaju imena škola i ulica”, kaže meštanin Novog Pazara Nermin Redžović.

Ipak, on se ne protivi inicijativi koja je poslednjih sedmica podgrejala inače politički tenzičnu atmosferu u ovom gradu sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, udaljenom oko 300 kilometara južno od Beograda.

“Kako se menjaju ideologije i političke partije, ali kada je u pitanju naš grad ne bi bilo loše da neke škole dobiju nazive istaknutih bošnjačkih istorijskih ličnosti. To bi na neki način bio i deo naše socijalizacije, jer kada stalno pominjete ime neke škole to nam uđe u uši i više se upoznajemo sa tim ličnostima”, pojašnjava Redžović.

O inicijativi da se nekim školama promene imena, pa da se ubuduće umesto po istaknutim istorijskim ličnostima Srbima, nazivaju po istaknutim Bošnjacima, slično mišljenje ima i njegov sugrađanin, Izudin Hazirović.

“Mnoge će to podstaći da čitaju i uče o tim ličnostima, jer se danas veoma lako dolazi do informacija putem interneta. Dakle, to je bitno za našu istoriju i kulturu, da te ličnosti ostanu zapamćene”, navodi Hazirović.

Učenici osam osnovnih škola u tri sandžačke opštine (Novi Pazar, Tutin i Prijepolje) mogli bi narednu školsku godinu da pohađaju u školama sa promenjenim nazivom, ukoliko njihovi školski odbori, a i ministar prosvete, prihvate predlog Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV).

Naime, Vijeće je ove škole pre četiri godine proglasilo ustanovama od posebnog značaja za Bošnjake i sada traži da one nose imena istaknutih ličnosti iz bošnjačke istorije.

Predsednik ovog nacionalnog organa Sulejman Ugljanin kaže da Bošnjaci na ovaj način samo ostvaruju svoja zakonska prava i to ne bi trebalo da bude tema bilo kakve rasprave.

“Bošnjaci su narod, imaju svoja prava, treba da ih koriste i ni sa kim neće da komentarišu o tome. Mi smo pokrenuli postupak i u regularnoj proceduri ćemo pokušati da ostvarimo ovo svoje pravo. Država nema razloga da se uznemirava što Bošnjaci žele, da u skladu sa Ustavom i zakonima ove zemlje, ostvaruju svoja prava”, rekao je Ugljanin.

Prema predlozima BNV-a osnovne škole “Vuk Karadžić”, “Stefan Nemanja”, “Jovan Jovanović Zmaj” i “Desanka Maksimović” u Novom Pazaru trebalo bi da se zovu “Muhamed Hevaji Uskufija”, “Kulin ban”, “Ahmed Ali Gurbi” i “Musa Ćazim Ćatić”.

Osnovne škole “Aleksa Đilas Bećo” i “Aleksa Šantić” u Tutinu trebalo bi da se zovu “Ferhad-beg Draga” i “Kadija Gluhavički”, a škole “Vladimir Perić Valter” i “Svetozar Marković” u Prijepolju “Murat efendija Šećeragić” i “Rifat Ramović”.

Međutim, ministar prosvete u Vladi Srbije Mladen Šarčević kaže da nije čuo ni za koga sa liste ovih imena i ocenio da ne bi bilo problema da škola dobije ime nekoga iz bošnjačke grupe naroda ko je svima poznat.

On je kazao da bi bilo prihvatljivo da škola koja se tek otvara dobije ime pisca Meše Selimovića ili nekoga ko je bitan za celokupnu Srbiju i njeno društvo.

Potpredsednik BNV-a Esad Džudžo se sa čuđenjem pita kako neko ko je ministar prosvete ne zna nijednu od osam ličnosti iz bošnjačke manjinske zajednice, najveće posle srpskog i mađarskog stanovništva.

“To su važni ljudi iz naše hiljadugodišnje pisane istorije, a među njima je Kulin Ban koji je ključna ličnost naše ukupne kulture, istorije, tradicije, nacionalnog i etničkog identiteta. Davanjem imena po znamenitim Bošnjacima školama, ulicama i kulturnim ustanovama mi želimo da afirmišemo i unapređujemo naš kulturni, nacionalni i etnički identitet”, rekao je Džudžo.

On smatra da su državni funkcioneri koji su poslednjih dana komentarisali ovaj njihov predlog prekršili zakon mešajući se u nešto što je zakonska, ustavna i međunarodna ingerencija ovog nacionalnog organa.

Među njima je i potpredsednik Vlade Srbije, Novopazarac Rasim Ljajić, koji je rekao da je ovaj predlog BNV-a deo predizborne kampanje za nacionalne savete nacionalnih manjina koji će biti održani u novembru.

Takođe navodi da taj predlog dovodi do ideje novih etničkih podela koje su, kako je ocenio, Srbiji u ovom trenutku najmanje potrebne.

Akademski slikar iz Novog Pazara Mehmed Slezović kaže da suština problema leži u tome što je sve što je vezano za Sandžak (oblast koja spaja Srbiju i Crnu Goru) i identitet Bošnjaka uvek tabu tema u Srbiji i da je sve što se dešava na ovim relacijama stvar politike, koja je zapravo odgovor na onu politiku koju vodi Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, entiteta susedne Bosne i Hercegovine.

“Sandžak i Bošnjaci su vrlo otvoreno pitanje za senzacionalizam i zloupotrebu kojom mogu da se koriste svi mogući akteri na ovom političkom prostoru. Ministru Šarčeviću ne treba zameriti što za mnoga od predloženih imena za nove nazive ovih škola nije čuo, jer za njih nije čulo ni 99 odsto Bošnjaka, što zadire u suštinu obrazovnog procesa koji se odvija na ovim prostorima”, rekao je Slezović za RSE.

Predsednica nevladinog Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda Semiha Kačar kaže za RSE da je najbitnije uspostaviti kriterijume na osnovu kojih se određuje čija imena mogu nositi škole, kao i zašto i kada se mogu menjati njihovi nazivi.

“Principijelan stav Sandžačkog odbora je da se osvedočenim antifašistima ne oduzimaju škole i ulice. Poratna Evropa je nastala na antifašizmu i mi se moramo ponositi našim antifašistima. Ako već trebaju da se neka imena predlažu, onda se mora reći koji je to ekspertski tim predložio a ne da o tome jednostavno nemamo nikakvih informacija. BNV je trebalo da obavi široke konsultacije kako bi se pronašlo najbolje rešenje”, smatra Kačar.

Rešenje je u uspostavi dijaloga

Sa liste škola čija promena naziva se traži, dve nose imena antifašističkih boraca. To su Aleksa Đilas Bećo, koji je svoje prve učiteljske dane proveo u Tutinu a poginuo je u zasedi kod Bijelog Polja (Crna Gora) 1941. godine, kao i Vladimir Perić Valter, rođeni Prijepoljčanin, koji je poginuo 1945. godine u borbama za oslobađanje Sarajeva.

Dodaje i da država treba da pokaže jači interes za rešavanje ovog problema, da uspostavi bolju komunikaciju sa Bošnjacima i da oni koji ovo traže ne budu tretirani kao protivnici, već kao partneri u poboljšanju prava manjinskih zajednica.

“Dijalog je potpuno izostao na relaciji BNV – državne institucije i na toj relaciji imamo ušančene pozicije i sa jedne i sa druge strane. Dakle, rešenje je u uspostavi dijaloga i međusobnog rešavanja. Odsustvo komunikacija ne rešava problem, već ga usložnjava i otvara novi, a onda se silom prilika zaboravi šta je bio uzrok sporu”, kaže Kačar.

Na osnovu Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja školski odbori do 31. avgusta treba da usvoje ili odbace predloge BNV-a, a 31. decembar je krajnji rok do kojeg ministar Šarčević treba da potpiše suglasnost na tu njihovu odluku.

Isti predlog o promeni naziva ovih škola BNV imalo je i pre četiri godine, ali on tada nije prihvaćen i prošao je gotovo nezapaženo i bez reakcija, a u ovom nacionalnom organu smatraju da je to zato jer je danas “povoljniji politički kontekst u Sandžaku, a da su beogradski činovnici gori nego tada”.no i bez reakcija, a u ovom nacionalnom organu smatraju da je to zato jer je danas “povoljniji politički kontekst u Sandžaku, a da su beogradski činovnici gori nego tada”.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.