Iran je jedna od priča Mundijala. Njihov današnji rival je Španija, te će im biti potrebna pobjeda ukoliko žele da prođu u drugu fazu, što se i dalje čini kao nemoguća misija, ali nikada nisu bili bliži, ma kako strašni protivnici bili. U posljednjem kolu igraju s Portugalom, koji će danas protiv Maroka pokušati da napravi veliki korak ka osmini finala.
U pitanju je jedan sasvim čudan tim, bez zvijezda, ali najveća “zvijezda” je sama ekipa, kako je to definirao njihov dugogodišnji selektor Karlos Keiroš (Carlos Queiroz). Potcjenjuju ih bez razloga, oni su najbolji azijski tim, selektor često mora da moli njihove klubove iz inozemstva da krenu ranije da bi imali vremena za pripreme. Spremni su na sve, finansiraju svoja putovanja, jer zemlju vole iznad svega.
Golman Alireza Beiravand je bio pastir, otac mu je rezao rukavice i zabranjivao da se bavi fudbalom, pobjegao je od kuće, spavao po ulicama u Teheranu da bi platio nekom liku da mu pruži šansu u klubu.
– Mislili su da sam prosjak, jednom sam se probudio, oko mene samo novčići – rekao je “Gardijanu”.
Radio je u praonici automobila, kao pizza majstor i čistač ulica, prije nego što je dobio šansu u Persepolisu.
Ima još živopisnih likova, Aškan Dedžagah (Ashkan Dejagah) se odlučio za Iran iako je imao poziv Njemačke. Odrastao je u Njemačkoj, otvorio je suši restoran nedavno, a Kevina Prinsa Boatenga (Kevin-Prince Boateng) smatra za brata, igrali su zajedno.
Reza Gočanedžad (Reza Ghoochannejhad) igra u Holandiji, poznat je kao violinista (to je završio), govori sedam jezika, umalo nije napustio fudbal da bi upisao i pravni fakultet, Mark Overmars (Marc Overmars) ga je uvjerio da može i knjiga i lopta. Ima u porodici snahu koja je osvojila Oskar, u pitanju je glumica Sareh Bajat (Sareh Bayat), koja se okitila Oskarom za najbolji strani film 2012.
Alireza Jahanbaš (Alireza Jahanbakhsh), koji će uskoro iz Alkmara u Englesku, obožava Kristijana Ronalda (Cristian), ali nije toliko volio fudbal, trenirao je gimnastiku, rukomet, a volio je da igra mali fudbal, jedva su ga natjerali da se posveti ozbiljno treninzima.
Sardar Azmun (Sardar Azmoun) je “iranski Mesi” koji ne voli da ga tako zovu, obožava Ibrahimovića. Inače, igrao je odbojku za mladu reprezentaciju. Odbojka je uz fudbal najjači iranski sport. Voli konje, čak je snimljen dokumentarac o njegovoj ergeli. I otac mu je bio fudbaler.
Dvojica braće Mohamadi (Milad i Mehrdad Mohammadi) su dobri duhovi ekipe, Mig Mig, kako zovu Milada je dobio nadimak po “ptici trkačici” iz crtanog filma.
Iranci imaju i “Pogbu” Saida Ezatolahija (Saeed Ezatolahi), koji je potpisao za Atletiko, čak je stigao i do Brazila, a sada igra u Rusiji. On je i najmlađi igrač u historiji zemlje koji je dao gol za nacionalni tim.
I ostali imaju zanimljive priče. Masud (Masoud Shojaei), koji igra za Osasunu, pola godine je na štakama, mnogo povreda je preturio preko glave, a u Širazu, gdje je rođen, temperatura je 50 stepeni, pa kaže da se u Španiji smrzava.
Danas će baš protiv Španije ovaj tim nevjerovatnih priča imati životnu priliku, ma kako to zvučalo čudno. I ne treba ih otpisivati, mnogi od njih su tek počeli živjeti svoje snove.
