Jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca Mehmed ef. Handžić rođen je na jučerašnji dan prije 110 godina. Iako je pod sumnjivim okolnostima umro u 38. godini, tačnije nakon operacije slijepog crijeva 1944. godine, iza njega su ostala velika djela.
Veliki učenjak
Rođen je 16. decembra 1906. u Sarajevu. Po završetku mekteba i ruždije, upisao se u novoosnovanu Šerijatsku gimnaziju, gdje je i maturirao 1926. godine. Ujesen te godine otišao je u Kairo i upisao se na čuveni univerzitet El-Azhar, na kojem je i diplomirao 1931. godine.
Po povratku u Sarajevo i završetku vojnog roka, postavljen je i za nastavnika i prefekta Gazi Husrev-begove medrese, a pokraj 1939. postao je nastavnik u Višoj šerijatsko-teološkoj školi.
Tokom života bio je iznimno društveno angažiran, a u sjećanju muslimanskih masa još je rezolucija protiv ustaških zločina čiji je on inicijator, a koja je jedan od prvih glasova protiv fašizma u porobljenoj Evropi. Handžić je bio istinski duhovni svjetionik Bošnjaka!
Teška vremena
Pomoćnik muftije sarajevskog za vjerske poslove i obrazovanje Abdulgafar Velić, koji se znanstveno bavio ovim učenjakom, kaže za „Avaz“ da je rahmetli Handžić svojim djelovanjem obilježio islamsko mišljenje, ali i općenito društveno djelovanje Bošnjaka u prvoj polovini 20. stoljeća.
– Handžića pamtimo i kao inicijatora i autora sarajevske rezolucije 1941. godine, koja diže glas protiv strašnih zločina nad Bošnjacima te žestoko osuđuje zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima u Drugom svjetskom ratu. S ovim rezolucijama prestaje bošnjačka dezorijentiranost u teškom vremenu Drugog svjetskog rata, ali i počinje zrelo i odgovorno socijalno djelovanje Bošnjaka, u čemu je velika zasluga upravo Handžića – kazao je Velić.
Povodom 110. godišnjice rođenja, muftija sarajevski Enes ef. Ljevaković sa saradnicima posjetit će danas mezar rahmetli Handžića na sarajevskoj Hambinoj Carini.
“Sve što je iskreno ovdje propada i strada”
Handžić je kritizirao pojave, ali i stanje i ponašanje bošnjačkog naroda. Osuđivao je odsustvo spremnosti da se radi za interese općeg dobra, što je i danas bošnjačka rak-rana. Jer, “sve što je iskreno i što je u ime Boga za opći naš preporod, u ovakvoj gomili propada i strada”.
– Intereždžije, pokvarenjaci, licemjeri i lašci u vjeri imaju zadatak da u početku utru svako nastojanje za opće dobro i idealnu borbu. U tome se oni brzo organiziraju i ujedine, a organizacija u poštenim stvarima strašno zapinje. Pored smetnja svana, velika je smetnja u nama samima. Stvarno su ovdje potrebni radikalni potezi i novo islamsko zagrijavanje i oduševljenje – pisao je Handžić 7. marta 1944. godine.
