Naučnici su probali da odgonetnu zašto se većina astronauta iz svemirskih misija vraća s oštećenim vidom.
Da bismo znali da li možemo da preživimo na nekoj drugoj planeti, moramo da se pozabavimo otkrivanjem reakcije našeg tIJela u nultoj gravitaciji, a pravi odgovor mogu da nam daju astronauti, piše National Geographic.
Naučnici su na godišnjem skupu Društva za radiologiju Sjeverne Amerike odgovorili na pitanje zašto se većina astronauta, koja je u ekspedicije otišla sa savršenim vidom, na Zemlju vraća s blagim oštećenjem vida. Oni su ovaj fenomen pogoršanja vida uslijed intrakranijalnog pritiska u glavi nazvali VIIP.
Međutim, da li je zaista problem u cerebrospinalnoj tečnosti koja je zadužena za normalno i zdravo funkcionisanje mozga i kičmenog stuba ili je ključna stvar u nečem drugom?
Nakon upoređivanja rendgenskih snimaka, došlo se do zaključka koji je otklonio sve sumnje, a to je da je za oštećenje vida kriv vremenski period koji astronaut provede u svemiru.
Snimci jasno pokazuju da su astronautima koji borave dugo u svemiru oči mnogo više spljoštene, optički nervi su više natečeni i što je interesantno cerebrospinalna tečnost povećana je u očnoj duplji i dijelu mozga koji je zadužen za stvaranje iste.
To znači da je sa povećanjem cerebrospinalne tečnosti veća vjerovatnoća da će se astronaut na Zemlju vratiti sa lošijim vidom.
