Allahova ljubav je zagarantovana onima koji se vole u ime Allaha

Allah, dž.š., naredio je muslimanima da budu istinska braća koja će se međusobno voljeti i pomagati, jer je islamsko bratstvo jedan od temelja vjere islama. Muhammed, s.a.v.s., pobratimio je plemena Evs i Hazredž, zatim muhadžire i ensarije, i objasnio je kakva prava i obaveze imaju braća jedni prema drugima. Kada su to naučili i sproveli u praksu bili su najljepši primjer istinskog bratstva, bili su kao jedno tijelo, kao građevina čije cigle drže jedna drugu, bili su kao bedem neprobojni pred naletima neprijateljskih vojski i mnogobrojnih životnih iskušenja.

Stoga ćemo u ovom tekstu navesti nekoliko primjera islamskog bratstva kod ashaba kako bi sebi barem malo približili njihovo razumijevanje i primjenu vjerskih propisa u praksi, a posebno njihovo razumijevanje i življenje islamskog bratstva, jer su ashabi prva i najbolja generacija muslimana za koju je Abdullah ibn Mes'ud, r.a., rekao: ”Allah je pogledao u srca Svojih robova i vidio je srce Muhammedovo najboljim, pa ga je odabrao za Sebe i objavio mu posljednju Objavu, zatim je pogledao u srca Svojih robova i vidio je da su srca ashaba najbolja srca, pa ih je učinio vezirima i pomagačima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji su se borili na Allahovom putu uzdižući Njegovu vjeru. Što su oni vidjeli kao dobro, to je i kod Allaha dobro, a što su oni vidjelo kao loše i grijeh, to je i kod Allaha loše i grijeh.” (Ahmed)

Samilosni među sobom

Allah je učinio da srca ashaba budu ispunjena samilošću jednih prema drugima, a da budu stroga i ponosna prema nevjernicima.

Zatim je za njih rekao: ”Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili.” (El-Ahzab, 23.); ”Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.” (En-Nur, 37.)

Ashabi su se istinski voljeli u ime Allaha, pomagali su jedni drugima u svim situacijama, unosili su radost jedni drugima u srca i izgradili su međusobno povjerenje koje nama često izgleda nestvarno. Ako bi ashabi udavali svoju kćer, udavali bi je za onoga sa kim su zadovoljni i oni i njihove kćeri.

Tako je hazreti Omer oženio hazreti Alijinu kćerku, hazreti Osman je oženio Poslanikove, s.a.v.s., kćerke, jednu za drugom; Alija, r.a., također je oženio Poslanikovu, s.a.v.s., kćerku.

I ne samo to, već je hazreti Alija svojim sinovima dao imena po ashabima i prijateljima koje je najviše volio: Omer i Ebu Bekr.

U trenutku Omerove smrti, Alija je stao pored njega i rekao: ”Allahi mi, čuo sam mnogo puta kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., govori: ‘Išli smo ja, Ebu Bekr i Omer, ušli smo ja, Ebu Bekr i Omer.”’

– Abdullah ibn Haram, koji je primio islam na dan Akabe, bio je jedan od starješina i uglednika plemena Hazredž. Kada se vratio u Medinu jedina želja mu je bila pozivati ljude u islam, a posebno je nastojao da islam primi njegov nerazdvojni prijatelj, Amr ibn Džemuh, i kad je on to stvarno učino, Abdullahu se činilo da će poletjeti od radosti.

Zajedno su učestvovali u Bici na Uhudu i zajedno su poginuli kao šehidi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je toga dana: ”Abdullah ibn Haram i Amr ibn Džemuh su bili nerazdvojni prijatelji na dunjaluku, pa gledajte da ih ukopate u jedan kabur.”

U vrijeme Muavije, r.a., desila se poplava usljed obilne kiše tako da su kaburovi na Uhudu oštećeni i otkrivena su tijela u njima, pa je Muavija tražio od porodica čiji su bližnji ukopani na Uhudu, da ih premjeste u druge kabure. Došla su njihova djeca, njihovi sinovi da ih iskopaju, i kad su ih iskopali njihova tijela su bila kao i na dan kad su ih zakopali, a bilo je prošlo više od 40 godina od njihovog ukopavanja.

– Sa'd ibn Rebia je primio islam preko Mus’aba ibn Umejra, r.a., i kada su muhadžiri došli u Medinu, Muhammed, s.a.v.s., pobratimio je njih dvojicu, a pobratimio je Sa'da ibn Rebiu i Abdur-Rahmana ibn Avfa, nakon čega je Sa’d pokazao bratsku ljubav koja se neda opisati. Htio je podijeliti popola kompletan imetak sa Abdur-Rahmanom. Ali je i Abdur-Rahman pokazao vrlinu islamskog bratstva, odbio je to i pitao je gdje je pijaca.

– U Bici na Jermuku smrtno su bili ranjeni, Ikrime ibn Ebi Džehl, Haris ibn Hišam, Suhejl ibn Amr, pa je donešena voda Ikrimi da se napije, a on je rekao: ”Ne, preče je da napojite Harisa.” Kad su prinijeli posudu sa vodom Harisu, on je rekao: ”Napojte Suhejla.” Suhejl je također odbio da pije vodu i rekao je: ”Napojte onoga ko je potrebniji od mene”, pa su se vratili do Ikrime a on je već bio preselio, zatim su došli do Harisa i Suhejla i oni su bili preselili.

– Kada je umro Sa'd ibn Muaz, njegovoj dženazi, osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prisustvovali su Ebu Bekr i Omer. Prenoseći bol i tugu za Sa'd ibn Muazom, r.a., Aiša, r.a., rekla je: ”Tako mi Allaha, ja sam u svojoj sobi raspoznala Ebu Bekrov i Omerov plač.”

– Halifa Omer ibn Hattab, r.a., poslao je jedanput po slugi 400 zlatnika Ebu Ubejdi ibn Džerrahu, r.a., koji je bio glavni komandant u Šamu. Ebu Ubejde je sav taj novac podijelio siromašnim muslimanima, a kada mu je supruga rekla da oni nemaju ništa u kući, on je izdvojio dva zlatnika i rekao joj: ”Eto, dosta nam je.” Kada je hazreti Omer, r.a., čuo šta je uradio Ebu Ubejde, rekao je: ”To su istinska braća!”

Kada je kuga harala u mjestu Amevas, hazreti Omer je pisao Ebu Ubejdi da dođe u Medinu, jer mu je potreban kao savjetnik, a on mu je odgovorio: ”Vođo pravovjernih, ja sam komandant muslimanske vojske, sa njima sam živio i ratovao, sa njima ću i umrijeti.”

– Ebu Bekr je jedanput izašao iz kuće nakon ikindija-namaza i vidio je Hasana ibn Alija kako se igra sa djecom, pa ga je uzeo i stavio na svoj vrat, govoreći mu: ”Ti si onaj koji liči na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ne na svoga oca”, a hazreti Alija je išao za njim i smijao se.

– Salim mevla Huzejfe, r.a.., bio je vrlo nježan dječak. Bio je rob Huzejfin, r.a., pa ga je Huzejfe oslobodio. Međutim bojao se za njega, pa ga je odveo pored Kabe, stao pred Kurejšije i rekao im: ”Želim vas obavijestiti da sam ja posinio ovog dječaka Salima.” Od tada ga je zvao Salim ibn Huzejfe, jer je Huzejfe tragao za njegovim ocem, ali ga nije uspio naći. On je volio Salima kao što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio Zejda ibn Harisa.

Nakon što su učinili Hidžru u Medinu, Salim je postao poznat kao jedan od četvorice učača Kur'ana, koji su učili Kur'an pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.: Salim, Ibn Mes'ud, Ubej ibn Ka'b i Muaz ibn Džebel.

Huzejfe ga je oženio kćerkom svoga brata, Fatimom bint Velid bint Utbe, djevojkom poznatog roda i porijekla, kako bi Salim ostao pored njega, ali ih je Hidžra razdvojila. Ponovo su se sreli u Bici na Bedru, a zatim u svakoj sljedećoj bici protiv mušrika. Sve dok nije došla Bitka na Jemami protiv otpadnika i protiv lažnog poslanika, Musejleme el-Kezzaba. Zastavu muhadžira nosio je Salim mevla Huzejfe, a zastavu ensarija, Sabit ibn Kajs.

Muslimanima je u jednom trenutku prijetio poraz, pa su povikali: ”Salime, bojimo se da sa tvoje strane ne probiju naše redove.” Salim je odgovorio: ”Loš bi ja hafiz Kur’ana bio, ako bi se to desilo.”

Prije nego je poginuo i ispustio svoju dušu, govorio je: ”Kada umrem želim da budem pored Ebu Huzejfe.” Rekli su mu: ”Pa, on je pored tebe.” Kad se okrenuo, vidio je Ebu Huzejfu koji je poginuo kao šehid, a nedugo zatim pored njega je preselio i Salim. Zajedno su živjeli na dunjaluku, zajedno su preselili na Ahiret.

Nije lažov onaj ko laž koristi da bi pomirio ljude

Koliko je važno održavati bratsku vezu svjedoče i riječi Muhammeda, s.a.v.s.: ”Nije lažov onaj ko laž koristi da bi pomirio ljude, ili time prouzrokovao neko dobro.” (Mutefekun alejhi)

Rekao je također: ”Djela se izlažu dva puta u sedmici, ponedjeljkom i četvrtkom, i Allah oprašta svkom vjerniku, osim onima koji su posvađani. Za njih kaže: ‘Ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire.”’ (Sahih Ibn Huzejme)

Istinsko bratsvo je svetinja i dar od Allaha, to je osobina vjernika, a njeni znakovi su: ljubav, lijepo mišljenje o bratu, čistoća prsa, međusobno savjetovanje, sakrivanja mahana, opraštanje, tolerancija, savjetovanje, posjećivanje i pomaganje.

Prenosi se da je jedan musliman iz prvih generacija spavao poslije podne, pa kad se probudio, sluškinja mu je rekla: ”Dolazio je tvoj brat po vjeri, tražio je tri dirhema i ja sam mu ih dala, nisam te htjela buditi.” On je zaplakao, a ona je rekla: ”Ja sam mu dala tri dirhema jer je bio potreban i on je otišao sav sretan.” On je odgovorio: ”Moja obaveza je bila da znam za njegovu potrebu i da mu dam novac prije nego što zatraži i dođe na moja vrata.”

Istinsko bratstvo i ljubav u ime Allaha ne može ništa pokvariti.

Kadu su Aiša,r.a., Talha, r.a., i Zubjer, r.a., ustali protiv hazreti Alije, došao mu je jedan čovjek i rekao: ”Ubijen je Zubejr!” Alija je rekao: ”Zubejrov ubica je u Džehennemu!” A kad su mu rekli da je ubijen i Talha, on je Talhinom sinu rekao: ”Ja i tvoj babo smo u Džennetu, ako Bog da.”

Šta znači islamsko bratstvo i ljubav u ime Allaha svjedoči i prizor na Sudnjem danu koji je spomenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., a iz kojeg se najbolje vidi da će se vjernici zauzimati jedni za druge i u najtežem trenutku, na Danu najvećeg straha i iskušenja.

Naime, Ebu Seid el-Hudri prenosi hadis u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”A zatim će vjernici prelaziti preko Sirat-ćuprije, jedni će dozivati i moliti spas i bit će spašeni, a jedni će naglavačke biti bačeni u Džehennem. Pa će oni koji su se spasili reći: ‘Gospodaru naš, to su naša braća, oni su sa nama klanjali, postili, pa nam dozvoli šefaat i zauzimanje za njih.’ I Allah će im dozvoliti i reći će im: ‘Idite i izvedite iz Džehennema svakog u čijem srcu ima koliko dinar imana.’ I oni će izvesti jednu skupinu muslimana iz Džehennema. Zatim će reći: ‘Gospodaru naš, u Džehhennemu nije ostao ni jedan čovjek za kojeg si nam naredio da ga izvedemo iz vatre.’ Onda će im Allah reći: ‘Idite i izvedite iz vatre svakog ko u srcu ima koliko je pola dinara imana.’ I oni će to učiniti, a zatim će reći: ‘Gospodaru naš, u Džehennemu nije ostao niko od onih za koje si nam naredio da ih izvedemo iz vatre.” Zatim će im Allah reći: ”Vratite se i izvedite iz vatre svakog onog u čijem srcu ima i trun imana.’ Oni će otići i izvesti iz vatre mnoštvo vjernika, pa će reći: ‘Gospodaru naš, u Džehennemu nije ostao niko ko je u srcu imao i trun imana.’ A onda će Allah reći: ”Zauzimali su se meleki, zauzimali su se poslanici, zauzimali su se vjernici. Ostao je još šefa'at Milostivog, Samilosnog.’ Zatim će Allah Svojom rukom izvaditi iz Džehennema mnoštvo ljudi koji su bili izgorjeli u vatri i oni će niknuti kao što bilje niće iz zemlje koju je bujica natopila. I bit će im rečeno: ‘Uđite u Džennet.’ Kada dođu pred kapije Dženneta molit će Allaha da im podari nešto od Dženneta što su vidjeli. Allah će im reći: ‘Vama pripada to i još deset puta toliko.’ Oni će reći: ‘Gospodaru, Ti si nama dao ono što nisi dao ni jednom od Svojih stvorenja.’ Pa će Allah reći: ‘Hoćete li da vam dadnem nešto što je veće od toga?’ Reći će: ‘Gospodaru, a šta to ima veće od ovoga?’ Allah će im reći: ‘Vama pripada Moje zadovoljstvo i nikada se na vas neću rasrditi.”’ (Buharija i Muslim)

Allahu dragi molimo te na ovom svetom mjestu da nam podariš Svoje zadovoljstvo nakon kojeg se nikada nećeš na nas rasrditi. Amin!

Stoga, obnovimo i učvrstimo naše bratske veze, dajmo zavjet Allahu da ćemo se voljeti i pomagati u ime Allaha, da ćemo opraštati jedni drugima pogreške i nesmotrenosti, jer može se desiti da neko od nas iznenada preseli na Ahiret, pa da u srcima ostane gorčina i nemir zbog neriješenih računa i pogrešaka koje smo jedni prema drugima činili.

Čuvajmo se da ne ušivamo rane prije nego ih očistimo iznutra. Život je vrlo kratak i ne zaslužuje zlobu, zavidnost, neprijateljstvo i kidanje bratskih i rodbinskih veza.

Sutra ćemo biti samo obična uspomena, a smrt ne traži dozvolu ni od jednog od nas. Budimo širokogrudni jedni prema drugima i volimo se u ime Allaha, jer je Uzvišeni Allah, kako dolazi u hadisi-kudsiju, rekao: ”Moja ljubav je zagarantovana onima koji se vole u Moje ime, koji održavaju vezu u Moje ime, koji se savjetuju u Moje ime, koji se posjećuju u Moje ime, i koji se međusobno žrtvuju i pomažu u Moje ime. Oni koji se vole u Moje ime, imat će minbere od nura na kojima će im zavidjeti poslanici, iskreni vjernici i šehidi.” (Sahihu-l-džami’)

Zadnje iz rubrike

Najnovije na portalu »

Popularno

Facebook

Fotografija dana