Približava li kurban ljude Bogu ili ih od Njega udaljava

Da li nas kurban približava Bogu ili od Njega udaljava? Neka svako prosudi za sebe, ali poslije ovog Kurban-bajrama mogli smo se uvjeriti da smo kao društvo, kao zajednica muslimana, dotakli dno. Istina, to dno smo davno dotakli

PIŠE: Jakub Salkić

Da li nas kurban približava Bogu ili od Njega udaljava? Neka svako prosudi za sebe, ali poslije ovog Kurban-bajrama mogli smo se uvjeriti da smo kao društvo, kao zajednica muslimana, dotakli dno. Istina, to dno smo davno dotakli, samo o tome ne pričamo naglas. Kontejneri za smeće bili su zatrpani ostacima zaklanih životinja, iznutricama, kožicama… Vrućina je dodatno “popravila dojam” pa se kontejnerima nije moglo prići od smrada.

Postavlja se pitanje šta nama znači kurban? Vjerski obred koji izvršavamo zato što je od Boga naređen – doduše, nije stroga obaveza, nego je dobro da to uradimo ako imamo mogućnost i za koji se nadamo nagradi od Allaha, dž. š.; ili je kurban “tradicija”, nešto što su naši dede radili pa i mi trebamo, ali nam nije poznata svrha; ili je to neki trend, statusni simbol, ili šta je već. Možda bi konačno ljudima trebalo objasniti da ne moraju zaklati kurban ako to ne rade u ime Allaha, jer klanje životinje i bacanje njenih dijelova u kontejnere ugrožavajući zdravlje drugih prestaje biti kurban, a postaje bespotrebno ubijanje životinja.

Stoljećima su se muslimani u Bosni i Hercegovini s velikom pažnjom odnosili prema kurbanu. Oni stariji sjetit će se da se nije smjelo desiti da se kost od kurbanskog mesa baci – kosti su se ostavljale i poslije spaljivale. Kada se kolje kurban, iskopa se rupa pa se nad njom kolje životinja kako krv ne bi tekla okolo; u tu se rupu stave ostaci pa se na kraju zagrnu. U bosanskim avlijama uvijek je bio jedan veći kamen, koji se stavljao nad mjesto na kojem su zakopani ostaci kurbana kako životinje ne bi izrovile i raznosile ostatke.

Ali nije najgore u svemu ovome što ljudi bacaju ostatke kurbana u kontejnere, u rijeke, na livade…, gore je to što ih niko niti osuđuje niti podučava šta i kako trebaju raditi. Islamska zajednica nijednom riječju u zvaničnim saopćenjima nije osudila ovaj bahati odnos prema kurbanu. A ni hutbe imama na džumama i bajram-namazima često nisu posvećene aktuelnim problemima, nego se temi kurbana pristupa najčešće prepričavanjem kur’anskih ajeta i hadisa. Čak ni od imamskih zvijezdi na Facebooku sarajevske čaršije nismo mogli čuti ni riječ o ovom problemu; više lajkova dobije se pričajući o turistima i sličnim nebitnim stvarima. Naravno, niko ne može kriviti Islamsku zajednicu što su ljudi bahati, ali je Islamska zajednica ta koja mora objašnjavati islamske propise i dobru islamsku praksu. Jer članovi zajednice njeno su ogledalo, a članovi Islamske zajednice svi su muslimani.

Jedina institucija koja je upozorila na ovu praksu jeste Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo, koja je prije Kurban-bajrama obavljala kontrolu zdravlja životinja.

“Veoma je važno da se izbjegne odlaganje nusproizvoda klanja u kontejnere komunalnog otpada, odbacivanje u okoliš i slično, već ih treba propisno zakopati na imanju porijekla uz obaveznu brigu o nivou podzemnih voda, tipu zemljišta, dimenzijama mjesta za zakopavanje, te sprečavanje pristupa drugim životinjama. Kože kurbana nakon klanja nužno je konzervirati soljenjem, po mogućnosti hlađenjem, te u što kraćem roku predati sakupljaču, koji mora osigurati odgovarajuće mjesto i hladni režim za sakupljanje i dalji prijevoz koža”, saopćili su iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove.

Nažalost, pojam kurbana među Bošnjacima sve više gubi onu ibadetsku, vjersku dimenziju i shvata se kao neka vrsta tradicije. U islamu je kurban prinošenje žrtve radi približavanja Allahu, dž. š. Krv i meso kurbana ne trebaju Allahu, trebaju nama, da nahranimo one koji nemaju, da otvorimo na Bajram vrata komšijama i prijateljima, da se potrudimo da saznamo ko su siromasi u našem okruženju pa da ih na Bajram obradujemo. Iz tih razloga preporučeno je da se kurbansko meso dijeli na tri dijela – jedan za potrebe porodice, drugi siromašnim, a treći komšijama i prijateljima. U našoj tradiciji ova preporuka dovedena je do nivoa obaveze jer su se naši prethodnici strogo držali ove formule. Danas se više ni toga ne držimo. Danas se uvodi nova praksa. Uplati se kurban u nekoj humanitarnoj instituciji ili instituciji koja brine o siromašnim i nemoćnim i cijeli se ostavi za potrebe te institucije, ili eventualno onaj ko je uplatio kurban uzme samo dio koji bi trebao biti za potrebe porodice, što se i ne može nazvati lošom praksom. Ima i to svojih prednosti. Međutim, dešava se da su humanitarne institucije za Bajram pretrpane kurbanima, pa se dogodi da vam, kada donesete kurban, onaj dio koji ste namijenili siromašnim, kažu: “Ne primamo kurbane danas, krečimo kuhinju”, kao što se dešavalo u Narodnoj kuhinji “Stari Grad Sarajevo”.

S druge strane, u nekim bosanskim selima uvedena je nova “tradicija”. Ako se zadesite u njima u vrijeme Bajrama, nećete vidjeti djecu da dijele kurbane, kako to obično biva. Na pitanje kako to da niko ne dijeli kurbane, kažu da su se mještani dogovorili da ne dijele kurbansko meso. Budući da svako kolje kurban, nema smisla da razmjenjuju meso, pa je najbolje da svako sebi ostavi onaj dio koji je imao namjeru podijeliti. S obzirom na to da podjela kurbanskog mesa nije jasno definirana, i to je moguće.

Imajući u vidu uvođenje novih praksi, neophodno je objašnjavati propise, duh i smisao kurbana, jer očito se sve polahko otima kontroli.

(stav.ba)

Zadnje iz rubrike

Najnovije na portalu »

Popularno

Facebook

Fotografija dana