ŠEMSA SULJAKOVIĆ: Zaboljelo me je kada sam Halida, Šerifa i Harija vidjela za stolom prepunog alkohola

Nebitna je novčana kazna. Taj teret koji se obrušio na njihova pleća, te optužbe, to njima najteže pada. Ali, bila stvar ne možemo ih sada razapeti

Za Šemsu Suljaković kažu da predstavlja istinski fenomen balkanske muzičke scene. Žena koja se cijeloga života trudi na površini ostaviti, osim moćnog i jedinstvenog vokala, postojan karakter. Oni koji je poznaju kažu da je dobrodušna i plemenita. Omiljena je među kolegama, koji je nazivaju „majkom“, čak i oni stariji od nje. Sve što je vrijedno i publika voli, a ona je nadahnjivala i pokretala publiku duže od pola stoljeća.

Otvorena prema prošlosti, „graditelj“ fine sadašnjosti, u intervjuu za „Express“ prisjeća se zvjezdanog puta, sjajnih rezultata u karijeri, ali govori i o ramazanu, izolacijskim danima, strahu od virusa. Otkriva i kako je doživjela sada već regionalno poznati „Corona dernek“ u Sarajevu, koji je izazvao buru reakcija i osuda u javnosti nakon što su na vidjelo izašli snimci proslave na kojoj su bile i njene kolege Halid Bešlić, Šerif Konjević, Hari Mata Hari, Semir Cerić Koke.

Najsretnija uz djecu

O sebi na početku našeg razgovora kaže:

-Ja sam u prvom redu obična žena, samo što slučajno pjevam i tom pjesmom ljudima dotaknem damar sjete ili sreće. Imam i dobrih perioda, a nekada izuzetno bolnih, teških i stresnih.

Damar tuge, koji je kod Vas najsvježiji?

-Gubitak mojih bližnjih. U vrlo kratkom vremenskom razmaku izgubila sam majku, sestru, brata, snahe, očuha. Svi su pokopani na mezarju u Švedskoj, jer tamo živi sva moja familija, osim moje djece. Bila sam pretužna, a onda shvatim da je i moja životna „avantura“ prešla neko svoje „poluvrijeme“. Bit će svakome što mora biti. Zato treba pametno koristiti svaki dan. Pružanje ljubavi bližnjima iskreno me zabavi i usreći, jer sam to dugo vremena propuštala zbog svog posla. Sada mi je najbitnije da budem uz djecu, da im pružim ljubav, da pružim ljubav svojim voljenim: sinu, snahi, unuku i unuci. Bude tu i poklona, ali, hvala Bogu, oni su situirani i na pravom putu.

Kažu da ste skromni. Jeste li bogato sanjali?

-Nikada! Povezanost s ljudima, njihovi osmijesi zahvalnosti meni su najbitniji. O glamuroznijim detaljima u mom poslu da ne govorim, ali u doba kad sam počela moja muzika je bila cenzurisana. Što kaže poslovica – da imaš glas kao hafiz, sve ti džaba! Nisam imala nikakvu vrstu reklame, jer nije bila dozvoljena. Moja je karijera stečena nekom čudnom inercijom.

Uoči pandemije snimili ste pjesmu „Akšam pade niz mahalu“.

-Da, pjesma je drugačija od onih koje sam do sada pjevala u karijeri. Napravio ju je Mile Bas, čovjek koji je mnoge od nas „digao do zvijezda“. Osjećala sam to kao obavezu. A pjesma je o Almasi i Mehmedu te žalu za nekadašnjim vremenima. Počastila sam i svoju vjernu publiku, jednostavno kazano, moja slika usklađena s tonom.

Šemsini slika i ton su od početka njene karijere do danas gotovo nepromjenjivi.

-Tačno! Ne volim i nikada nisam voljela, čak i kada sam bila mlada i lijepa, seksepilnu vrstu odijevanja. Uvijek sam bila skopčana do grla.

Intenzivna i u odijevanju i u pjevanju. A šta kažete o današnjim stajlinzima kolegica iz branše?

-I na početku i tokom moje karijere bilo je pjevačica koje su isticale dekoltee, šliceve i slično, a danas je to već obnaživanje. Takvih sam mnogo ispratila. Lično nemam ništa protiv trendova, jer vremena se mijenjaju. Ali, priznat ćete, ruku na srce, mnogo njih pretjeruje. Možda ovo ima loš prizvuk, ali čini mi se da je to jedini način da neke pjevačice ostvare svoj cilj, mada daj Bože da im to uspije u ovom turbulentnom i teškom vremenu za sve, pa i za estradu.

Vi ste ostali izuzetni i svojom samospoznajom.

-Shvatila sam u čemu sam dobra i uz tu posvećenost poslu i autorsku domišljatost, kreativnost, uspjeh je neizbježan. Radio je ko kako hoće i na koji način želi, ali bih voljela da i drugi imaju granice, jer nikada se ne zna šta donosi dan, šta noć.

A onda se desi ovo nevidljivo zlo zvano virus Corona i promijeni život iz temelja.

-Teško onima koji su stremili previše ka vizuelnom. Pokazuju i reklamiraju glamurozni imetak, pa kako narod da reaguje na to „ja imam više i bolje“? I eto, desi se da imamo svi isto: četiri zida, malo pojesti, gledati u televiziju i pratiti pretužne, preteške vijesti, uznemirujuće informacije. Ali, sve to čini život.

Samoodgovorna sam

Koliko se Vi pridržavate mjera izolacije?

-Nakratko sam izašla samo nekoliko puta iz prijeke potrebe. Samoodgovorna sam, a takva su mi i djeca. O rukavicama, maskama, neću da govorim, a sprejeve za dezinfekciju je moj sin postavio na svakom ćošku po kući.

Kako gledate na grešku Vaših kolega koji su se našli na rođendanskom „Corona derneku“?

-Sve što je trebalo kazati, kazali su pametniji od mene. Naravno, i ljudi od struke. Svi su punoljetni, znaju rasuđivati šta je ružno a šta ne. To im je zaista bilo nepotrebno. Razumijem da je pjevaču teško odbiti poziv, pogotovo nekome ko ti je „valjao“. No, postoji odgoda telefonom i slično, da ne pametujem. Svako odgovara za svoje postupke kako hoće i kako misli da treba, ali mene boli zašto uvijek Bosanci prave te bururete. Vanredno je stanje, a osim toga ramazan.

Smatrate li da li su adekvatno kažnjeni?

-Nebitna je novčana kazna. Teret koji se obrušio na njihova pleća, te optužbe mnogih, to njima najteže pada. Ali, desilo se, ne možemo ih sada razapeti.

Hoće li taj propust imati lošiji odraz u njihovim karijerama?

-Oni i njihove pjesme se i dalje vrte po elektronskim medijima. Mislim da neće. Bit će to jedan nevidljivi trag u lanjskom snijegu. Shvatate me. A ja i želim da bude tako. Ljuta sam na njih što se ne paze i što ne vode računa o svakom detalju koji izgovore, a kamoli naprave. Ali, eto pripisat ću to njihovoj „mladosti“. Mene lično zaboljelo je što su sjedili za hastalom punim alkohola u ovim ramazanskim danima. No, to je opet njihov izbor.

Za Vas je od posebnog značaja ramazan.

-Da! Postiti ne mogu zbog svoje terapije. To bi ugrozilo moje zdravlje, a kažu nije ni sevab. Mišljenje o vjerskom životu i vjerovanju čuvam za sebe. Moj sin posti cijeli ramazan, porodični iftari i adeti se ne smiju nizašta poremetiti. Ja se, eto, tu s njima solidarišem. Činim neka fina iznenađenja, jela, geste, ali sam, bit ću iskrena, najispunjenija i najsretnija baš u ovim danima.

Spomenuste terapiju…

-To je posljedica bolnih i neželjenih trenutaka. Infarkt sam dobila u Australiji. Dalekoj, predalekoj od moje porodice. Bog dragi je dao da se tu slučajno zadesio najbolji kardiolog Gold Coast klinike. Snimio je cijeli zahvat premoštavanja sa stentom i dao mi snimak na CD-u, da imam. Priuštili su mi apartman s prekrasnim pogledom, puštali na razglas moje pjesme, kazivajući da je u njihovoj klinici operisana bh. muzička zvijezda. Eto, samo dragi Bog može sve to tako posložiti.

Ponizna prema publici

Fascinantna su Vaša gostovanja. Kako uspijevate, ipak ste u zrelijoj životnoj dobi?

-Kažu da što si uspješniji, trebaš biti ponizniji prema publici. Ja sam takva oduvijek bila, jer njihova ljubav prema pjesmi je nevjerovatna. Nevjerovatno je to da nakon pet decenija od, recimo, pjesme koja je tada nastala, dečko sa 20 godina pada na koljena dok pjevam. Nastranu oni što prepričavaju pjevali ste nam na svadbi, rođenju sina, ili mi smo se zavoljeli uz vašu pjesmu. Ljubav prema mojoj pjesmi kao da se prenosi generacijama. Pjevam samo svoje pjesme po folkotekama, diskotekama i, kako rekoste, fascinantna je ta slika. Ti telefoni, svjetla, horsko pjevanje, slikanje, neki mi čak ljube cipele. Na to se ja zgražavam i ružim ih. Zadovoljna sam, vjerujte. Samo Bogu dragom hvala i daru koji mi je poklonio – glasu. Niko drugi mi nije pomogao. Naravno, zahvalna sam i „Južnom vetru“.

A nigdje medija?

-Većina kolega iz vašeg esnafa postavljaju pitanja na koja odgovore znaju i ptice na grani. Neki nemaju ni respekta prema mojoj starosnoj dobi i godinama moje karijere. Čini mi se da su to oni iz garniture slične onoj kad frizer postane i stilist i šminker i kozmetičar. Naravno, ima novinara koji na najprofesionalniji način odrađuju svoje zadatke, a ima i onih s kojima volim proćaskati neovisno o poslu, za takve novinare i medije sam uvijek tu. A neću reći ko su, prepoznat ćete se.

Sretna u svojoj koži

Niste dizali prašinu ni oko čega i nikada. Kako Vam je uspijevalo?

-Razlog je što nemam usađenu potrebu za ogromnom popularnosti. Uvijek sam bila, a i sada sam, opuštena i sretna u svojoj koži. Mislim da je moja najispravnija odluka da sada radim koliko hoću, a ne onoliko koliko mi se nudi. Na nastup odem iz sopstvenog zadovoljstva. To pakovanje, hotel, druženje sa publikom, potom šetnja, kupovina… to mi je drago činiti.

Pjevača ima kao žutih mrava

I estradni posao se u mnogo čemu promijenio.

-Sve se poremetilo, pa i ovaj posao. Kome pjevati? Sada su se uvjerili i muzičari i pjevači kako ništa brže ne može da propadne kao uspjeh. Ne kažem da sam i ja svu svoju dobit ulagala pametno, ali sam sebe obezbijedila i mogu da uživam. Šta očekuje mlađa generacija? Ima ih kao žutih mrava. Kome svi oni da pjevaju? Kome poslije ove strašne pandemije i krize koja nas sve čeka?

Zadnje iz rubrike

Najnovije na portalu »

Popularno

Nema aktuelnosti za ovaj period!

Facebook

Fotografija dana