Trijumf srebreničkog genocida i zazivanje novog

Gdje su Srbi, tu su i srpske zemlje, pa makar bile natopljene krvlju Bošnjaka pobijenih u genocidu.

„Ne volim te Alija

Zato što si Balija

Nosila ti Drina sto mudžahedina

Svaki dan…“

Ovako su stanovnici Srebrenice „počašćeni“ prije neko veče od strane pročetničkih provokatora koji su slavili, pazite sad, slavu opštine Srebrenica ispred crkve. Dakle, pod okriljem Srpske pravoslavne crkve, vrši se organizovano zastrašivanje Bošnjaka, obilježava se početak predizborne kampanje i što je najvažnije iskazuje se triumfalizam prema genocidu.

Budimo do kraja jasni, svi oni koji misle da je kraj geneze o genocidu njegovo negiranje i poricanje, grdno se varaju!

Naprotiv, afirmacija i prizivanje nekog novog, budućeg genocida predstavljaju zaokruženu genzu i samog genocida i genocidnih akcija ponaosob. I to, koliko god to strašno i umobolno zvučalo jeste baš tako. I nije onda ništa čudno, da je četničko arlaukanje bilo baš na mjestu na kome je počinjen genocid, dakle u Srebrenici u kojoj je ubijeno preko osam hiljada ljudi.

Ideološko objašnjenje

Taj trijumfalizam genocida, na prvu ruku, možda se čini nevjerovatan i čudnovato zastrašujući, ali ima svoje, prije svega, pravno i ideološko objašnjenje:

Prvo i osnovno, Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida u Bosni i Hercegovini ne postoji. Doslovno, ljudi koji se sprdaju sa genocidom i ubijenim na mjestu genocida i koji zazivaju novi genocid, mogu biti jedino kažnjeni za remećenje javnog reda i mira. Ako se i to desi, a neće.

Drugo, Srpska prvoslavna crkva, od izbora u Crnoj Gori pretvorila se u neku vrstu svetosavske klerikalne partije. Postala je glavni kooridnator svih velikosrpskih ideoloških nepočinstava na terenu diljem Zapadnog Balkana. Kroz nju i pored nje glavinjaju kojekavi notorni neofašisti, dobijaju na značaju, nekoj vrsti reklame, ali i zaštiti.

Pa tako, u najmanju ruku, nije slučajno da se četičko zapijevanje čulo iz porte crkve u Srebernici, a ne recimo ispred centrale neke od srpskih partija u tom gradu. Jer srebernička pravoslavna crkva predstavlja u ovom momentu univerzalnu centralu lokalnih srpskih nacionalista.

I ne samo to, postoji veliki broj Srba srebreničkih koji se duboko ljudski ne slažu sa četičanjem po gradu u kom je počinjen genocid, ali ako se to četničanje organizuje na crkvenoj adresi, e pa onda dobija i na značaju i na težini, a bogme i na obavezi za srpski puk. I ta obaveza, na žalost, postaje politička smjernica.

Srpska Srebrenica kao stvarnost afirmacije genocida

Bivši gradonačelnik Srebrenice Ćamil Duraković kazao je za N1 kako je pjevanje nacionalističkih pjesama ispred Srpske pravoslavne crkve u Srebrenici vraćanje unazad u smislu suživota i prosperiteta ove lokalne zajednice. Ovaj čin nazvao je sramotnim za Srpsku pravoslavnu ckrvu.

„Ohrabrujuće je da je to manjina ljudi koji vjerovatno to rade uz političku podršku i podršku pravoslavne crkve jer se to nije odvijalo na vašaru već ispred crkve. To šalje lošu poruku za bilo kakav suživot, saradnju i prosperitet. Narod Srebrenice nije u velikoj mjeri oduševljen njihovim orgijanjem.“

Zapravo bivši gradonačlenik Duraković je pogriješio samo u jednoj stvari-ovakvo orgijanje šalje tačnu i preciznu poruku svakom srpskom nacionalisti.

A poruka je jasna: Gdje su Srbi, tu su i srpske zemlje, pa makar bile natopljene krvlju Bošnjaka pobijenih u genocidu. Tim prije, takve „zemlje“ su najsrpskije, jer su na njima žrtveno pobijeni „Turci“ kako onomad prije srebreničkog klanja Bošnjake nazva ratni zločinac Ratko Mladić.

Ova zazivanje mrtvih mudžahedina u Drini, zapravo predstvalja jednu vrstu legalne identifikacije i transgenracijskog prenošenja nacionalističkog narativa na svoje potomsto. Precinje, proces je to zastrašujući, u potpunosti suprotan od denacifikacije-predstavlja novu nacifikaciju cijelog jednog naroda.

Nema ovdje govora o negiranju genocida, ne! Napisao sam to mnogo prije: Na snazi je ultranacionalistička krvava mantra-genocid nije bio, dabogda se dva puta ponovio. U toj mantri srpski politčki krugovi, iz neke kurtoazije ponavljaju, prje svega svijetu, da nije bilo genocida, ili da je bio tek „strašni zločin“ u slučaju Ane Brnabić, dok sa druge strane ti isti političari, naravno uz blagoslov SPC-a, namiguju svom glasačkom tijelu koje (sad za sad) samo kroz morbidne pjesme namaštava nove genocide.

Besramlje po zakonu

Za to vrijeme policija radi ,šta? Policija doslovno radi svoj posao, ne radeći ništa, kakva joj je i politička i operativna direktiva sa centralom u Banjaluci. I čik da se usudi nešto prebaciti crkvenim ocima?!

Pravni sistem, velim, sliježe impotentno ramenima, jer nema šta da radi u „zakonskim okvirima“, a narod Srebernice-svi oni povratnici koji su izgubili nekog svog u genocidu, šute, čekaju narednu noć i bezizalzno gledaju u zlo na vratima svojim.

Damir efendija Peštalić iz Srebernice uz poruku kako na to niko u državi ne reagira, kaže za Aljazeeru ovo:

„Zamislite, OSCE je odmah ispod crkve, nikad nisu reagirali, ni međunarodna zajednica. Imamo i vlast koja nikad nije reagovala, niko ne reaguje. Čovjek se pita da li je normalno da živim sa troje djece i ženom 100 metara od crkve, da se pita kako je majkama koje traže kosti svoje djece ili onima koje su ih ukopale ovdje?“

Kako objasniti efendiji Peštaliću da je doslovno ostavljen na milost i nemilost lokalnih huligana i da pomoć za sebe i svoju obitelj, kako sada stvari stoje, može pronaći samo u molitvama velikom Bogu. Što se tiče zemlje i zemaljskih stvari, ne treba biti puno pametan, ovo je tek uvod u četnička orgijanja nad mrtvim, pobijenim u genocidu i njihovim preživjelim rođacima, koji imaju tu (ne)sreću da žive u Srebrenici. Treba li ponoviti, svako naredno orgijanje će biti nekažnjeno.

Hoćemo li kao ljudi, kao jedinke, kao ličnosti osuditi ovo zlo koje se dešava u gradu-mučeniku i stradalniku? Do nas je. Ono što se vidi i što se zna i što nije do nas-mediji u entitetu Republika Srpska, glasno šute o ovom, najnovijem sramnom činu, ovo se po njima nije desilo i ako jeste onda je stvar koju treba, naravno anonimno, pozdraviti (sic!).

Osuda od strane entiteta Republika Srpska? Potraga i kažnjavanje počinilaca? To ne postoji, to se neće desiti i to vam najbolje govori na kakvim temeljima je nastao i egzistira manji BiH entitet.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Zadnje iz rubrike

Najnovije na portalu »

Popularno

Facebook

Fotografija dana