Prije 100 godina, 30. decembra 1916. godine, svoj život je u hladnoj Nevi skončao jedan od najmisterioznijih ljudi 20.vijeka.
Grigorij Raspućin je bio ruski siromašni seljak, koji će, zahvaljujući burnom životu, postati jedan od glavnih savjetnika i prijatelja ruskog cara Nikolaja II, posljednjeg ruskog cara.
Mistik i samoprozvani sveštenik, Raspućin će 1915. postati jedan od vodećih ljudi carstva. Njegov život je obavijen velom tajne, baš kao i njegova smrt. Tog decembra 1916. godine ubijen je u Petrogradu, bio je žrtva tajanstvene zavjere u organizaciji rođaka cara Nikole II.
Njegovo tijelo isplivaće iz hladne rijeke dva dana kasnije. Na njemu su bili tragovi brutalnog zlostavljanja, a imao je i nekoliko prostreljenih rana.
– S obzirom na čudan način života i bliskost sa vlašću, stvorio je mnogo neprijatelja – rekao je historičar Ivan Uspenski.
I sto godina nakon njegove smrti, legenda živi.
Početkom 20. vijeka, tridesetogodišnji harizmatični monah iz Sibira doputovao je u Petrograd, današnji Sankt Peterburg, i brzo stekao veliki uticaj na carskom dvoru.
Raspućin u selu Pokrovsko, danas je na glasu i zbog svojih čuda i orgija.
U petrogradskom društvu je ekscentrični Raspućin bio obožavan. Njegovao je reputaciju pobožnog, svetog čovjeka, vidovnjaka i iscjeljitelja, sposobnog da izliječi prestolonasljednika Alekseja od hemofilije.
I dok je sticao ugled i politički uticaj kao “carev šaptač”, stekao je i mnoge neprijatelje.
Smrt mu je bila tajanstvena kao i život. Da li je naposljetku tačna “službena” verzija, da su ga ubili ruski plemići, članovi proširene porodice Romanov, kojima je dozlogrdio njegov uticaj na carsku porodicu?
Ili je britanska obavještajna služba imala ulogu u tome? Postoje priče kako su Raspućin i carica Aleksandra, porijeklom Njemica, navodno u jeku Prvog svjetskog rata planirali primirje između Rusije i Njemačke, što nikako ne bi odgovaralo Britancima.
Vijek poslije njegove smrti, muzej u Pokrovskom odaje počast svom najpoznatijem stanovniku.
Raspućinova rodna kuća više ne postoji, ali u susjednoj, u kojoj su živjeli njegovi rođaci, smešten je memorijalni muzej, koji obilaze turisti iz cijele Evrope.
-On je često boravio u ovoj kući i u njoj se gotovo ništa nije promjenilo od njegove smrti. Nažalost, Raspućin je bio lutalica pa nije sačuvao mnogo svojih predmetaAutentične su njegova stolica, tanjir, ogledalo i putni kovčeg – rekla je Marina Smirnova, kustos muzeja.
Muzej je otvoren odmah nakon pada komunizma, za vrijeme kojeg je sve što je imalo veze sa carskom Rusijom bilo zabranjeno.
