Prema legendi, veliki plavi dijamant po imenu Hope, ukraden iz hrama sa statue boginje Site u Indiji, prati kletva koja donosi nesreću, čak i smrt kako vlasniku, tako i svakome ko ga dotakne.
Prekrasni i izuzetno vrijedni i prekrasni plavi dijamant po imenom Hope vjekovima je sijao samo propast, nesreću i smrt. Osim ljepotom, ovaj predmet divljenja i čežnje plijeni pažnju svojom fascinantnim porijeklom, ali i vjerovanjem da donosi nesreću svakome ko ga nosi, pa čak i onome ko ga samo dotakne.
Tamno plave je boje, težak je 45,52 karata i jedan je od najvećih i najvrednijih ikad pronađenih dragulja u svijetu. Navodno je osiguran na 250 miliona dolara!?
Prema legendi, dijamant je ukraden sa statue hinduske boginje Site, supruge boga Rame, na kojoj je predstavljao oko i od tada je proklet svako ko dođe u direktni dodir s njim. Sveštenika koji ga je ukrao zadesila je mučenička smrt. On ga je prije toga prodao francuskom trgovcu i iskusnom poznavatelju dragulja Jeanu Baptisteu Tavernieru.
Tavernier je 1668. godine plavi dijamant, sa još nekim draguljima prodao francuskom kralju Luju XIV. Vratio je se zatim u Indiju, presretan što je zaradio puno novca.
Dok je Tavernier polako putovao u svom karavanu napali su ga divlji psi i doslovno izgrizli do smrti!
Francuska kraljevska porodica i holandski draguljar
Francuski kralj je odlučio smanjiti dijamant da bi ga nosio kao nakit. Naredio je da ga izbruse u obliku srca, koje je težilo 67 karata, i nazvao ga “Plavi dijamant kraljevske krune” ili “Francusko plavetnilo”.
Draguljar koji ga je obrađivao naprasno je preminuo. Kraljev ministar ga je pozajmio za bal, ali je optužen za pronevjeru i ubrzo umro u zatvoru. Kralj je pak uskoro ostao bez sina, dva unuka i praunuka i umro je u ogromnim dugovima. Dijamant je ostao u vlasništvu francuske krune. Posljednji su ga nosili kralj Luj XVI i Marija Antoaneta, prije nego su skončali na giljotini.
Nakon toga je bio u vlasništvu holandskog draguljara, kojem je sin ukrao dijamant. Draguljar je nakon toga umro, a njegov sin je počinio samoubistvo. Jedno vrijeme dijamantu se gubio svaki trag, a onda je došao u ruke bogatom engleskom bankaru Henryju Philipu Hopeu, po kome je dijamant dobio svoje današnje ime – nada. No bankar je ubrzo upao u finansijske probleme i morao je sve prodati, pa tako i dijamant.
Naredni vlasnik izvršio je samoubistvo, dijamant je jedno vrijeme bio i kod ruskog princa Ivana Kanitovskog, koji je ubijen. Tokom oktobarske revolucije princa je narod linčovao i raskomadao mu tijelo.
Koban i za skladnu bogatašku porodicu
Turski sultan Abdul Hamid, kojeg su zvali Krvavi i Prokleti, 1908. godine kupio ga je za omiljenu konkubinu, koju je poslije samo nekoliko mjeseci ubio. Sultan je svrgnut s prijestolja.
Nakon toga vlasnici kamena postaje bogati supružnici Evelyn Walsh McLean i Ned McLean, čiji je otac bio vlasnik novina “The Washington Post”.
No i njihov se život tada pretvara u tragediju. Prvo je umrla majka tajkuna McLeana, a zatim i otac njegove supruge Evelyn. Njihov najstariji sin, nakon čijeg rođenja je kupljen dijamant, poginuo je u automobilskoj nesreći u desetoj godini života. Ned, skrhan tugom za izgubljenim djetetom, počeo se opijati i na kraju njihov brak propada. Kći im je umrla u 25. godini od prevelike doze tableta za spavanje. Godinu dana kasnije od upale pluća umire i Evelyn.
Nastradao i poštar koji ga je vozio u muzej
Nakon njih dijamant kupuje draguljar Harry Winston koji ga je nakon osam godina poklonio muzeju Smithsonian u Washingtonu. Poslao ga je poštom, kao što uvijek šalje dragulje. James Todd, poštar koji je dijamant donio u muzej, ubrzo nakon isporuke je slomio nogu prelazeći prugu, potom izgubio i ženu, te doživio saobraćajnu nesreću. Tom prilikom ispao je iz auta i povrijedio se, dok se njegov pas ugušio vlastitom ogrlicom.
Ukleti dijamant se već više od pola vijeka nalazi u muzeju Smithsonian u Washingtonu i sada je u vlasništvu američkog naroda. Tamo je očito pronašao mir. Ipak, ne čudi da su godinama u muzej stizala brojna protestna pisma uznemirenih građana.
