Zapravo buka u ušima sasvim je normalna ‘i svako to proživljava’, kaže dr. Birgit Mayurek iz Centra za tinitus u berlinskoj sveučilišnoj bolnici Charite.
Stres, čudni zvukovi i emocijama vrlo nabijene situacije razlog su što se u mozgu oslobađa tvar koju preuzimaju slušne ćelije.
Uobičajeno, nevažne zvukove filtriramo, izbacujemo ih, no i najmanji poremećaj u slušnom procesu tijela može biti razlog da filter ne funkcionira. U tom slučaju naš mozak počinje bilježiti svaku buku: metež, pucketanje, zvuk ‘bipa’, fućkanje, pulsiranje, svako to doživljava na svoju način i na vlastitoj frekvenciji.
Najčešće buka nestaje nakon kratkog vremena i postavlja se pitanje ‘šta je bio okidač za njezinu aktivaciju’.
Stoga bi ljudima koji neprestance doživljavaju takva iskustva bilo dobro zapisivati situacije u kojima nastupaju takve vrste slušne osjetljivosti.
Hoće li buka postati hronična ovisi o tome koliko su snažni njezini okidači. Na primjer, važno je znati nastupa li ta buka u trenutku kada se bojimo, kada nam je neugodno, kada smo iznervirani ili čak ulazimo u depresivno stanje.
To može značiti da nam je ‘buka’ pohranjena u mozgu.
Ako zujanje potraje duže od tri mjeseca, smatra se hroničnim. Moglo bi se raditi o tinitusu tek onda kada stalno zujanje snažno remeti svakodnevni život pojedinca pogođenog tom pojavom.
Tinitus je osjet zvuka kao zujanje ili šum u jednom ili oba uha bez odgovarajućeg vanjskog podražaja i nije bolest, već simptom koji može biti izazvan primjerice upalom uha ili nuspojava uzimanja nekih lijekova, javlja “Hina”.
