Ivo Josipović, bivši predsjednik Hrvatske i osvjedočeni prijatelj Bosne i Hercegovine, u razgovoru za Faktor otvoreno i bez pardona govori o održanoj subotnjoj misi u Sarajevu za žrtve Bleiburga, ulozi zvaničnog Zagreba u tome, HDZ-u, Katoličkoj crkvi, kardinalu Vinku Puljiću ….
– Priča o komemoriranju žrtava Bleiburga, kako se zovu stradalnici s kraja rata i početka mira nakon Drugog svjetskog rata, bit će, kada se i ako strasti smire, možda za nekoliko decenija primjer višeslojnosti i složenosti pojedinih društvenih i historijskih događaja. Do tada, Drugi svjetski rat, barem na Balkanu, još traje – kaže Josipović.
Ustaše nisu položile oružje kada su to trebale
Ističe kako se istina ne smije prešutjeti.
– Mnogo je ljudi ubijeno, posebno iz današnje perspektive, za tolika ubistva nema opravdanja. Istina, perspektiva onog vremena sigurno je za mnoge bila drukčija, opterećena strašnim zločinima koje su počinili okupatori i njihovi kvislinzi, ustaše, četnici i ostali, opterećena tada drukčije percipiranom “pravednom” osvetom, međunarodnim okružjem, činjenicom da u tadašnjoj Jugoslaviji rat nije bio dovršen. Ustaše nisu položile oružje kada su to trebale – naglašava bivši predsjednik Hrvatske.
Smatra da se izvrće historijska istina.
– Nimalo ne bi trebalo biti sporno ni da vjernici i njihova crkva mole za njihove duše i sve drugo za što ljudi mole u takvim prilikama.
Da, sve to ne bi bilo ili ne bi smjelo biti sporno da nije konteksta, historijske istine koja se izvrće, opasnih političkih poruka koje se šalju, skrivenih i opakih političkih ciljeve koji se proturaju korištenjem idealizirane “hrvatske žrtve”.
Ukratko, komemoracija Bleiburga pod državnim pokroviteljstvom Hrvatske najmanje je komemoracija. Ona je snažna politička poruka u funkciji historijskog i političkog revizionizma, u funkciji rehabilitacije ustaštva, jačanja nacionalizma i političke desnice – kategoričan je Josipović.
Naša sagovornik podvlači okrutnost izdajničkog ustaškog režima.
– Istina da su ustaše i njima slični stradali na kraju rata bili sluge Adolfa Hitlera i Benita Musolinija, da su učestvovali u holokaustu, da su na najstrašnije načine pobili, ne samo u Jasenovncu, stotine hiljada ljudi, ne samo Jevreja, Srba i Roma, najvećih stradalničkih grupa, već i ogroman broj Hrvata koji s njima nisu dijelili genocidni politički projekt.
Istina je da su Ante Pavelić i njegove ubice, neki i sadističke ubice, pobjegli i ostavili navodno njihov narod, mnoge od njih natjerali i naveli da im budu svojeversna dimna zavjesa u bijegu od odgovornosti za zločine, da su nastavili otpor i nakon kapitulacije svojih mentora i službenog kraja Drugog svjetskog rata.
Da, time su, kao i uključivanjem civila u svoju kolonu koja se i dalje borila, prekršili elementarne odredbe međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Govori se o tzv. hrvatskoj vojsci, eufemizmu za ustaše. To je fasada za veliku laž. Ustaše su bile manjina hrvatskog naroda, puno ga je više bilo u partizanima. Partizani su bili hrvatska vojska, nikako ustaše. Da, valja istaći da komemoracija ljudi od kojih su mnogi odgovorni za strašne zločine nije iskrena i moguća bez da se sjetimo i njihovih žrtava – poruka je Josipovića.
Besramna manipulacija Plenkovića i društva
Naglašava da je velika odgovornost vodećih ljudi hrvatske politike i Katoličke crkve.
– Komemorirati žrtve blajburških događaja, bez uvažavanja i jasnog ekspliciranja konteksta, kako to čini Andrej Plenković i društvo, Katolička crkva i desni politički krugovi, besramna je manipulacija. Kancelarka Njemačke Angela Merkel, pa i predsjednik Zoran Milanović, stvari su postavili u ispravan kontekst.Zna se ko je bio ko u ratu, ko borac za slobodu i pravdu, a ko eksponent zločinačke politike i izdajnik. Zna se ko je bio na strani svjetla, ko na strani mraka. Samo HDZ ne zna. Ni pridružene mu ustašofilne ultradesne stranke. Ni Crkva – nema dileme Josipović.
Smatra da nije slučajno Sarajevo izabrano za sjećanje na Bleiburg.
– Posebno je opasno kada se to “ne zna” prakticira u multietničkom Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, koja je opako osjetila posljedice ustaškog režima, državi koja je, na žalost, i danas opterećena etničkim netrpeljivostima i politikama koje su odgovorne za stradanja u Drugom svjetskom ratu, ali i u ratu koji i ova generacija pamti.
Opasno je i neodgovorno. Ili je dio političkog koncepta koji želi destabilizirati BiH. U svakom slučaju, kad se priča stavi u savremeni kontekst, ne više samo puzajuću već i otvorenu rehabilitaciju ustaštva i četništva, što čine u Srbiji, nazivanja ulica i institucija po ustašama, korištenje ustaške i četničke ikonografije, masovno rušenje antifašističkih spomenika, nipodaštavanjanje antifašizma, falsificiranje historije i stvaranja slike o ustašama kao hrvatskih i četnika kao srpskih domoljuba, a partizana kao zločinaca, potpuno je jasno o čemu se radi. Kako sam kao predsjednik Hrvatske rekao još davno u Jerusalemu, a i puno puta u Hrvatskoj, ustaška je zmija još tu, prijeti, sikće i jača – jasan je Josipović.
Reakcija mnogih evropskih institucija
Osvrnuo se dostajanstvene proteste antifašista u centru Sarajeva.
– Na komemoraciju u Sarajevu nisu reagirali samo navodne domaće komunjare i mrzitelji svega hrvatskog i katoličkog, već i mnoge evropske institucije. Pogledajte gdje su bili evropski ambasadori, na misi ili na odavanju počasti žrtvama ustaša? Kardinal Vinko Puljić je ozbiljno pogriješio držeći misu i za ustaše u centru grada i države koji su toliko propatili od njih. I ne treba se skrivati katoličkim pravom, štaviše, potrebom da se moli za duše svih pokojnika. Da je tako, u sve ove godine svoje službe barem bi se, kao pravi bosansko-hercegovački domoljub i Hrvat sjetio održati misu, recimo, za cvijet hrvatske mladosti, Dalmatince, većinom katolike, izginule na Sutjesci? Eto, ta je bitka, u kojoj su na strani fašista učestvovale i ustaše, započela baš 15. maja 1943 – podsjeća Josipović.
