Prema svim statistikama, generacije koje su rođene od pedesetih do sredine šezdesetih godina prošlog vijeka živjele su najsrećnije, najbolje i najspokojnije. Ni one prije njih, ali ni one poslije nisu imale privilegiju da najmanje tridesetak godina života provedu u miru i blagostanju.
U suštini te generacije su odrasle dobro, ali se po njih loše završilo kada su se suočile sa krizom osamdesetih i devedesetih godina. Oni su se besplatno školovali, bilo je dovoljno da jedan član porodice radi, išlo se do Trsta u šoping…
Poslije tog blagostanja, ova generacija se rasipa. Tako jedan broj njih koji su se ovdje školovali odlazi u inostranstvo gdje se takođe dobro snalazi. Neki slični njima prave zavidne karijere u zemlji, dok su treća grupa oni koji nisu uspjeli da se snađu u novonastaloj situaciji.
– Oni su mislili da će blagostanje trajati zauvijek i zato su najviše oštećeni krizama, tranzicijom i ratovima. Žrtve su, jer nisu uspjeli da se prilagode novom vremenu.
Da ova generacija nije živjela loše, kaže srbijanski psiholog Zoran Musterović. Ona je stasavala u vrijeme razvoja društva, završavala škole, zapošljavala se i zapravo zakačila sve dobre strane socijalizma. Ipak, tokom devedesetih za njih kreće stagnacija, a kasnije i postepeni pad.
– Rođeni šezdesetih godina zakačili su period besplatnog studiranja, nešto su teže pronalazili poslove, a najbolje godine za poslovne i stvaralačke mogućnosti, kao i za ostvarivanje porodice proveli su u snalaženju i obezbjeđivanju egzistencije. Sa druge strane, oni rođeni sedamdesetih, kada i počinje veća nemaština i konfuzija u društvu, dobili su znatno slabije obrazovanje bez jasnih očekivanja i za sebe i od društva. Obično su radili šta su stigli, bez mogućnosti za odvajanje i započinjanje samostalnog života – objašnjava Musterović.
On kaže i da rođeni osamdesetih i mlađi nemaju jasnu predstavu o tome na koji način bi se afirmisali. S druge strane, oni su pragmatičniji od ranijih generacija. Ali im, kako tvrdi dr Cvetićanin, nedostaje i emotivna suptilnost.
– Zato jedan dio njih, kao po inerciji, upisuje fakultete koji su moderni, ali ne i potrebni. Nemam utisak da bi htjeli da rade, jer je to još jedna vrijednost koja je nedovoljna afirmisana kod nas. Međutim, za ovu generaciju se može reći i da je borbena… – objašnjava Musterović.
