Otkrivena tajna stara 2.000 godina: Formula rimskog betona, moćnijeg od svakog današnjeg

Tajna rimskog betona leži u jedinstvenoj formuli minerala i tehnici proizvodnje: Rimljani su napravili beton miješajući kreč i vulkanske stijene.

Nakon više od 2.000 godina međunarodni tim naučnika otkrio je tajnu jedne od najdugovečnijih ljudskih kreacija – rimskog betona. Drevni Rimljani, poznato je, pored toga što su bili pragmatični, bili su i vrhunski inženjeri. Dok su Egipćani gradili grobnice svojih kraljeva, Latini su gradili stvari od praktične koristi i činili čuda.

Njihovi putevi, akvadukti i hramovi i dalje se dobro drže uprkos svim nepogodama koje su ih zadesile tokom proteklih stoljeća. Jedna takva struktura koja je godinama fascinirala geologe i inženjere jeste rimska luka.

Tokom protekle decenije istraživači iz Italije i Sjedinjenih Država analizirali su 11 luka na Mediteranu konstruisanih od rimskog betona koje su uglavnom bile stare oko 2.000 godina, i ustanovili da su gotovo netaknute uprkos morskim talasima.

– Materijal koji se danas najčešće upotrebljava, portland cement, ne može da se mjeri sa rimskim betonom. U moru može biti 50 godina, ali tada počinje da erodira – kaže Mari Džekson, naučnica sa Kalifornijskog univerziteta Berkli i članica istraživačkog tima koji je otkrio zašto je rimski beton tako moćan.

Naime, sa obale italijanskog grada Pocuolija uzeli su uzorak koji datira iz 37. godine prije Hrista i u laboratoriji analizirali njegove mineralne komponente. Analiza je, vjeruju naučnici, otkrila drevni recept i ukazala koliko je rimski beton stabilniji, kao i da daleko manje uništava okoliš.

– Problem je u tome što se proizvodnjom portland cementa ispušta sedam odsto od ukupne količine ugalj-dioksida koju u vazduh ispušta cjelokupna industrija – kazao je Paulo Monteiro, profesor sa Berkli univerziteta.

Tajna rimskog betona leži u jedinstvenoj formuli minerala i tehnici proizvodnje. Rimljani su napravili beton miješajući kreč i vulkanske stijene. Naime, za podvodne građevine koristili su kreč i vulkanski pepeo kako bi dobili malter. Materijal uronjen u more odmah bi izazvao snažnu hemijsku reakciju. U kreč bi ušla voda i reagovala sa pepelom, što bi učvrstilo cijelu smjesu.

U portland cementu nema miješanja kreča i vulkanskog pepela pa nije tako dobar kao rimski beton: a to je razlog zašto cement koji danas koristimo traje samo nekoliko decenija.

– Pitanje ostaje možemo li da upotrijebimo i danas formulu drevnih Rimljana. Jedva čekamo da isprobamo – zaključila je Mari Džekson.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Privacy Overview

This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.