Ova priča je objavljena na društvenim mrežama i vrijedi je pročitati:
Pošto nano kupus?
– 10 marki vreća!
– Morel dvije vreće za 16?
– E sinovac moj, nemere!
– Pa lani je bilo 10 marki dvije vreće a sad vreća tol’ko!
– E pa sinko moj, i ja sam lani bila 69, a sad sam 70 ljeta!
– Ma daj nano za 16 dvije vreće?
– Dijete, jel ti to mene zajebavaš?
– Jok nano, neg’ mi se čini da vi hoćete kožu da nama gradskim, oderete!
– Slušaj balavče!…
Nisam ti je ja oderala, neg’ je spržilo ono ljetno sunce, kad si im’o svečetiri u zraku i molijo da ljeto potraje što duže da bi se ti mog’o valjat po pijesku i guzicu namakat u moru!…
Moje oči još mora vidile nisu!…
Dok si se ti kisalio, ja sam molila dragog Allaha da kiša padne, da mi sve neizgori.
Gledala u nebo k’o kaka tuka, i gledala odklen će kiša a nje niodkug!
Pa vuci kante vode, zaljevaj a ti si zalijev’o grlo s’pivčugom!.
Dok sam ja Sabahom ustajala da bi šta uradila, ti si Sabahom gologuz iš’o na onu Rivu i meć’o peškir na pijesak, pa si se izvrno ko konj i povazdan lež’o, ja sam povazdan vukla kante da bi imala ovo što sad imam!
E sad mi reci ko hoće kome kožu oderat!.
Ja tebi il’ ti meni?.
– Ma neću sad uzet ni za dvajest!
– E sad ti nedam ni za trijest!
ODABI ovdal!
