Muškarac je oženio prelijepu djevojku,koju je mnogo volio.Jednog dana ona se razboljela i dobila neizlječivu kožnu bolest. Počela je mnogo da pati.Njen muž je ubrzo poslije toga izgubio vid.Njena bolest je također napredovala i prekrila joj cijelo lice.
Pošto je muž bio slijep, ljubav je i dalje cvjetala. Sve do momenta dok ona nije naprasno umrla. Komšije su počele da ga sažaljevaju kako će sad sam i slijep.
“Nisam slijep,lagao sam da moja žena ne bi patila” ,rekao im je muž.”Nisam je volio zbog njene ljepote već dobrote”. Vremenom svaka ljepota izblijedi,ostaje dobro srce i duša.
