Roditeljima se krišom javim svakih par tjedana da žena ne zna, ne želim ulaziti u diskusije s njom.
Posvađani su i situacija je iznimno loša.
Nismo nikad živjeli s njima ali moja žena poludi na spomen moje majke i sve živo im zamjeri pa i kisik što ga udišu. Nepopustljiva je kad nekog mrzi.
Dijete im ne smijem odvesti, nisu ga nikad vidjeli, tek im 2 puta godišnje pošaljem sliku da vide kako izgleda.
Drugo dijete je na putu i ne vidim da će njih troje ikad moći normalno sjesti. Sa sestrom, bratom i njegovom obitelji također nemamo kontakt jer su stali na stranu roditelja i to mojoj ženi nije odgovaralo, očekivala je njihovu naklonost.
Generalno sam sretan, imam divnu obitelj i novac ali mi nekad bude žao što je situacija ovakva i što moji pate za unučetom.
preuzeto
