“Mjesečev prsten” dugačak 11.000 i širok 19 kilometara sastojao bi se od solarnih panela koje bi postavljali roboti pod ljudskom komandom. Po završetku radova, elektrana bi naprestano slala energiju do prijemnih stanica širom Zemlje, putem lasera i radio-talasa.
Međutim, Japanci u svoju futurističku viziju nisu uključili odgovor na pitanje na koji način bi kontrolisali proizvodnju energije, a ne treba zaboraviti da na Mjesecu vladaju sasvim drugačiji uslovi nego na našoj planeti.
