Marko je nekoliko trenutaka samo gledao u ekran telefona.
— Dobar dan, gospodine Marko. Zovemo vas zbog poslovnog računa vaše supruge Marine. Potrebno je da potvrdimo neke podatke.
Marko je zbunjeno pogledao prema meni.
— Kakvog poslovnog računa?
Nisam ništa rekla.
Samo sam mirno sjedila.
Nekoliko minuta kasnije razgovor je završio.
Marko je spustio telefon.
— Marina… što se ovdje događa?
Pogledala sam ga.
— Sjećaš li se kad si rekao da je moj posao samo hobi?
Njegova majka više se nije smiješila.
— Marina, što ti zapravo radiš?
Duboko sam udahnula.
— Tvrtka o kojoj ste upravo razgovarali je moja.
Nastala je potpuna tišina.
Marko je problijedio.
— Tvoja?
— Da. Osnovala sam je prije osam godina. Sve ovo vrijeme nisam htjela da me voliš zbog novca ili položaja.
Marko je spustio pogled.
— Znači… ti si vlasnica?
— Jesam. Ali nikada nisam željela da novac odlučuje kakav će biti naš brak.
Nitko za stolom više nije imao što reći.
Marko je nakon nekoliko trenutaka tiho rekao:
— Pogriješio sam.
Pogledala sam ga i odgovorila:
— Nije problem u tome što si pogriješio. Problem je što si mislio da kao moj suprug imaš pravo odlučivati hoću li raditi.
Te večeri nisam tražila svađu.
Samo sam ustala, uzela svoje računalo i vratila se poslu.
A Marko je prvi put shvatio da žena pored njega nije osoba koju treba uzdržavati ili kontrolirati, nego partnerica koju treba poštovati.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji su izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.
