Nerazdvojni Aquilla i Catherine Brant, u dobi od 99 i 95 godina, sreli su se davne 1939. godine.
Aquilla, čije ime znači orao, radio je u ambulanti kao instruktor prve pomoći. U bolnici je obučavao grupu ljudi, a u toj bolnici je radili i buduća ljubav njegovog života.
Kad mu je zatrebalo malo čaja i šećera, rekli su mu da potraži Catherine, i tada su se zaljubili. Bila je to ljubav na prvi pogled. Bila je lijepa i još uvijek je.
Mi se jednostavno volimo. Naravno da smo imali uspona i padova kao i svi drugi, a neko me je već pitao kako smo ostali zajedno tako dugo.
Rekao sam im da je tajna u dvije male riječi: “Da, draga”. Dodaje da su se rijetko svađali, a i kad jesu odmah bi to riješili.
Pokušavamo raspravljati i naći zajedničko rješenje. Uvijek smo živjeli skladno, a Catherine je uvijek bila puna razumijevanja i ljubavi čak i za neprijatelje.
Ne treba nikoga mrziti. Treba moliti i za neprijatelje, a iznenađujuće je kako će oni reagirati na to. Volim ljude, a Aquila baš i ne toliko. On zna reći: “Uh, ona opet dolazi”.
Romantični par vjenčao se 8.aprila 1942. godine.
