Džamija koju su izgradili muslimani Subotice uz pomoć donacija iz inostranstva, Sandžaka i ostalih dijelova Srbije je jedina sa minaretom u Vojvodini.
Ta džamija je, kako kažu članovi i predstavnici islamske zajednice u gradu na desetak kilometara od granice sa Mađarskom, postala simbol jedinstva i sloge među muslimanskim vjernicima.
Glavni imam IZ Subotica Bajazit Nicević koji u Subotici predvodi vjernike više od jedne decenije u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe da sama činjenica da u ovom gradu imaju džamiju sa minaretom dovoljno dokazuje koliko muslimani imaju slobode u ispoljavanju svoje vjere.
Naglašavajući da je Subotica jedan od simbola tolerancije Nicević podvlači da se muslimani iz redova svih nacionalnih zajednica osjećaju spokojno i imaju sva vjerska i politička prava.
Nicević posebno izdvaja to što među muslimanima Subotice ne postoji mimoilaženja kao u drugim dijelovima Srbije gdje djeluju dvije islamske zajednice.
“To se ovdje ne osjeća, mi svakog muslimana doživljavamo kao brata muslimana. Mi slobodno možemo da kažemo ko smo i šta smo“, rekao je Nicević saopštivši da u Subotici ima oko deset hiljada pripadnika islama koji vuku porijeklo iz raznih dijelova bivše Jugoslavije.
U džematu, potvrđuje Nicević, ima članova koji dolaze iz populacije Roma, Bošnjaka, Arapa, Goranaca, Turaka…, a svaka od tih etničkih zajednica nosi neke tabiate (tradicionalne zasebnosti), ali su svi zajedno uspjeli da posredstvom vjere uvažavaju jedni druge.
“Nemamo nikakvih podjela, ta jedinstvena džamija u Subotici je simbol jedinstva i želio bih i molim dragog Allaha da jedinstvo koje smo ovdje postigli da se proširi i u druge krajeve u Srbiji, posebno u Sandžaku“, rekao je Nicević prilikom svečanog bajramskog ručka koji je za članove IZ i predstavnike grada Subotice priredio turski ambasador u Beogradu Mehmet Kemal Bozay.
Upitan šta je ključ jedinstva, već dugogodišnji imam u Subotici ukazuje da je to prevashodno iskrena vjera i uzvišenost koju islam nosi, kao i to da oni nisu isključivi.
“Uzvišeni Allah nam naređuje, i to je imperativ od Njega, da se mi moramo držati zajednice. Nesuglasice ostavljamo i rješavamo tamo negdje gdje su zatvorena vrata i gdje bi se rješavali i ne bi širili među ljudima“, podvukao je on i istakao da bilo koja isključivost vodi razdvajanju džemata (zajednice).
IZ ima jako dobar i korektan odnos i sa predstavnicima lokalne i državne vlasti u Subotici i prema riječima muslimanskih vjernika gradske vlasti izlaze u susret na svaki njihov zahtjev.
Predsjednik Romske kulturne zajednice u Subotici i član džemata Aslan Dželali, na pitanje kako su uspjeli da organizuju islamski vjerski život u gradu kakav je Subotica, objašnjava da je u pitanju islamska duhovnost i vjerovanje u jednog Boga.
“Nije u pitanju nacija nego vjera, a u suštini Bog kao Bog spaja sve nas“, ocijenio je Dželali.
Isto mišljenje dijeli i predsjednik Udruženja Bošnjaka Vojvodine Teufik Isaković dodajući da tom jedinstvu doprinosi džamija.
“U dogovoru sa gradskom upravom i svih ostalih uspjeli smo da napravimo što niko nije uspio u Srbiji“, rekao je predstavnik jedinog udruženje Bošnjaka u Srbiji van Sandžaka.
Muslimani u Subotici
Muslimani u Vojvodini žive još od 16. vijeka kada su došli Osmanlije, a takođe uvijek ih je bilo i u Subotici, i nakon dolaska Austrougarske krajem 17. i početkom 18. vijeka, kada su porušeni svi islamski objekti i gotovo cjelokupno muslimansko stanovništvo se iselilo sa vojvođanskog područja.
Islamska zajednica je u ovom gradu djelovala i prije Drugog svjetskog rata sve do 1948. godine kada je srušeno muslimansko (tursko groblje). Rad IZ je obnovljen 1998. godine kada je početkom ratnih sukoba na Kosovu najsjeverniji grad u Srbiji naselilo nekoliko hiljada ljudi sa Kosova, uglavnom Roma i Goranaca.
U tom gradu su prema podacima IZ i ranije živjeli muslimani koji su ostali zbog posla. Značajan je bio i broj onih koji su došli iz BiH, Sandžaka, Kosova i Makedonije poslije Drugog svjetskog rata.
Subotica je krajem devedestih pa sve do 2010. godine bio jedna od glavnih trgovačkih centara u kojem su boravili trgovci uglavnom tekstilom iz Sandžaka. U blizini pijace na Karađorđevom putu je prvo kupljen jedna objekt, a zatim i pokrenuta izgradnja džamije koja je dobila ime „El muhadžir“ po značajnom broju muslimana koji su naselili taj dio grada.
U sklopu džamije koja može da primi oko 300 vjernika nalaze se i prateći objekti-misfairhana, gasulhana, učionice za vjersku nastavu, šadrvan kao i kancelarije IZ Subotice. Gradske vlasti su za muslimane odredili i posebnu parcelu na groblju.
Subotica i džamija u njoj, kažu njeni građani, se nalazi na putu između istoka i zapada, te je u posljednje vrijeme postalo mjesto u koje sve češće svraćaju turisti i poslovni ljudi iz Turske i arapskih zemalja.
