Populacija od oko 7.000 stanovnika grčkog otoka Ikarija mogli bi poslužiti kao primjer ljudskoj vrsti u tome kako bi trebalo živjeti da bi se očuvalo zdravlje i doživjelo duboku starost.
Na otoku gotovo da nema oboljelih od raka, kardiovaskularnih bolesti i demencije. Porijeklom s Ikarije, Diane Kochilas je autorica koja je u svojoj novoj kuharici navela karakteristike života te zajednice koje vode do dugovječnosti.
Prije svega, većina stogodišnjaka na otoku u svom djetinjstvu i ranoj mladosti nije imala dovolno hrane. Jeli su vrlo malo i potpuno neprerađeno, hranili su se puževima i divljim travama. Meso bi jeli jednom ili dvaput godišnje.
Nema žurbe
Iduća značajna karakteristika je što na otoku nema i nikad nije bilo žurbe. Vrijeme tamo nema nekog posebnog značaja. Zakasniti ili ne pojaviti se potpuno je uobičajeno i prihvatljivo ponašanje. Budući da nitko ne vodi računa o vremenu, nema stresa uzrokovanog kašnjenjem ili žurbom.
Spavanje je nešto u čemu otočani ni najmanje ne oskudijevaju. Spavanje tijekom čitave noći i ponovo usred poslijepodneva pozitivno se odrazilo na njihovo zdravlje.
I, konačno, kretanje. To je jedna od najvažnijih karakteristika otočana. Čak i osobe starije od stotinu godina i dalje svakodnevno hodaju te tako održavaju zdravlje i vitalnost. Na Ikariji se i dalje živi u skladu s prirodom, što i dovodi do fascinantnih podataka o zdravlju tamošnjih ljudi.
