On je, naime, dobio gangrenu i morali su mu hitno amputirati nogu, no do prije par dana za njega i njegovu obitelj se nije znalo, jer je živio u bijedi i siromaštvu gdje je čekao ono najgore. Ali zahvaljujući volonterima humanistima s velikim srcem, koje predvodi neumorna Edita Karaibrahimović, cijela nesretna priča je otkrivena i zbog nje je obaviještena javnost.
Žive bez struje i vode
“Oni žive u selu Vrelo Osredak, bez struje i vode. Vodu su im priključili tek prije nekoliko mjeseci i to do pred kuću, ali ne i u kuću. Inače živim u Švicarskoj, bila sam tu u posjetu i kada je došlo vrijeme povratka, sudbina je htjela da ih ponovno obiđem. Kao da mi je netko odozgo govorio: ‘Vrati se u obitelj Puškar i svojim očima vidi muku nesretne obitelji.’
Prilikom posjeta sam zatekla katastrofalno stanje. Salih je ozlijedio nogu i nije dobio liječnički tretman na vrijeme te mu se ona zatrovala, gangrena uvelike zahvatila, a miris raspadajućeg tijela bio je nesnošljiv u njihovoj kući. Morala sam hitno nešto učiniti”, priča Edita koja, kako nadalje dodaje, ne može vjerovati da u ovoj državi otac s petoro djece, zbog 25 maraka premije koju nije mogao uplatiti, ostaje bez noge.
“Ma to su apsurdi. Traže glasove i varaju ovaj jadni narod, a od njih ne dobivaju ništa osim čekanja na smrt”, ogorčena je Edita.
Bez zdravstvenog osiguranja
U Unsko-sanskoj županiji građani su dužni, imali ili ne zdravstveno osiguranje, plaćati svake godine premiju koja treba biti doprinos Zavodu javnog zdravstva u financijskom održavanju zdravstvenog sektora. A sirotinja ako nema uplatiti premiju, često se i ne usuđuje obratiti za zdravstvenu pomoć. Među njima i nesretni Salih Puškar čiji je život doslovno visio o koncu.
Čim je prevezen u Županijsku bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću, liječnici su morali žurno intervenirati kako bi mu spasili život. No, nozi nije bilo spasa te su mu je amputirali.
Edita Karaibrahimović kaže kako nakon ovoga neće stati. U Švicarskoj će, ističe, pokrenuti veliku pomoć za obitelji Puškar kako bi im se uskoro uvela i struja i kako bi im opremili dnevni boravak. Svaka pomoć je svakako dobrodošla.
“Mirne duše odlazim u Švicarsku. Sretna sam što sam spasila jedan ljudski život. A uskoro ću doći s pomoći unesrećenom Salihu, njegovoj ženi i petero djece”, poručuje Edita.
