Pravo ime se vješto krilo, naročito, kako kažu predanja, od vještica, da ne bi naškodile djetetu. Nadimci se najčešće dobijaju u djetinjstvu, a teoretski ih je moguće dobiti cijeloga života. Povodi za dodjeljivanje nadimaka su i konkretni i apstraktni – izgled, ponašanje, naglašena osobina, neki događaj, zanimanje, hobi, šala…
Pojedine banjalučke umjetnike većina njihovih sugrađana više i ne zna po imenima, nego isključivo po nadimcima. Malo ko je znao da se nedavno preminuli teoretičar i književni i pozorišni kritičar Gugo Lazarević zvao Predrag. Ili da je pravo ime muzikologa Buce Kenjalovića Milorad.
Banjalučkog reditelja Nemanju Savanovića su i profesori znali jedino kao – Švabu. Taj nadimak je dobio davno, u djetinjstvu, a razlog je i do danas manje-više tajnovit.
“Postojalo je neko pravilo da svaki Nemanja dobije nadimak Švabo. Meni su to objasnili tako što su rekli da ih ime Nemanja asocira na Njemačku i tako je to krenulo. Ne sjećam se ko me je prvi tako prozvao, znam da sam u početku mislio da je sve šala, ali sam u životu upoznao barem sedmoricu ili osmoricu Nemanja sa istovjetnim nadimkom i istovjetnim objašnjenjem”, priča Švabo Savanović.
Pjesnika Ranka Preradovića svi zovu Deda, a priča o “rođenju” tog nadimka je zapravo više nego jednostavna.
“Radio sam na televiziji prije mnogo godina i bio sam među prvima koji su se oženili i dobili dijete. Kasnije sam bio prvi među onima koji su dobili i unuče, tako da me od tada svi zovu Deda”, kaže Preradović.
Među glumcima je, ipak, najviše onih sa nadimcima. Glumca i umjetničkog direktora Narodnog pozorišta RS Aleksandra Stojkovića svi znaju po njegovom fudbalskom nadimku Piksi.
“Nadimak mi je dao još u prvom razredu srednje škole profesor odbrane i zaštite. Piksi je tada bio naš najbolji fudbaler i bio sam ponosan što dijelimo drugo ime. Prije nekoliko godina sam gostovao na radiju, kada me ekipa sa radija direktno u program spojila sa Piksijem. Nisam mogao vjerovati. Pozdravio me i rekao da cijeni moj rad, ali i to što imamo isti nadimak. Međutim, zamjerio mi je što sam partizanovac”, priča Piksi.
Glumac Gradskog pozorišta “Jazavac” iz Banje Luke i muzičar Dejan Zorić Pinki kaže da samo omiljeni ljudi u društvu imaju nadimke.
“Nadimak Pinki dobio sam još u sedmom razredu. Prvo su me svi zvali Pinokio, jer mi je prvo narastao nos, pa onda sve ostalo. Petnaestak dana su me zvali Pinokio, a onda je neko dobacio Pinki i tako je ostalo do danas. Ispočetka nisam volio svoj nadimak, međutim, sada ga obožavam”, priča Pinki.
