Antonio Đaković, 28-godišnji magistar ekomonije iz Pule, još se kao student prije četiri godine suočio s teškom dijagnozom – tumorom mozga, no nije se dao obeshrabriti te je, unatoč dugotrajnom i teškom liječenju, radio, magistrirao i nastojao normalno živjeti.
– Danas mogu drugima savjetovati da se nikako ne predaju bez obzira na dijagnozu koju imaju, da vjeruju u sebe i ne misle na prošlost. Sa svojom dijagnozom živim normalno, kao da je nema, odlasci na kontrole za mene su izleti u Zagreb, nastojim izbjegavati stres… – kaže Antonio koji se prije nekoliko dana vratio s Tajlanda.
– Radim u struci kao voditelj radne jedinice, bavim se ribolovom, vijećnik sam u općini – nabraja Antonio. Teška bolest, srećom, nije ostavila teške posljedice, Antonio nema nikakvih teškoća, normalno razgovara, pamti, čita, piše…
– Bolest mi je otkrivena u svibnju 2011., točno 6. svibnja, a već šest dana kasnije neurokirurg prof. dr. sc. Josip Paladino operirao me na Rebru. Liječenje kemoterapijom i zračenjima dobro sam podnio.
U početku su bila 72 dana kemoterapije i 33 zračenja i nakon toga još 11 mjeseci kemoterapije – svakih 4 tjedna bila je kemoterapija od 5 dana – kaže Antonio.
Što je bio okidač
Zašto je bolest nastala, što je bio okidač, zapravo nitko ne zna.
– Uzroci nastanka bolesti nisu jasni, okidač može biti bilo što. Imao sam 2005. prometnu nesreću na motoru pa se mislilo da je možda od toga, ali i da je to bio uzrok, smatraju liječnici, tumor bi došao ranije – kaže Antonio. Svake se godine u Hrvatskoj otkrije oko 550 novooboljelih od zloćudnih novotvorina mozga. Smatra se da će oboljeti od 5 do 15 osoba na 100.000 ljudi, a najčešće su sijelo raka kod muških osoba do 9. godine i od 30. do 39. godine, a kod žena do 19. godine. Bolest je teška, progresivna i, nažalost, ima nisku stopu petogodišnjeg preživljavanja.
Unatoč crnim prognozama, Antonio Đaković kaže da je, zapravo, bolest prihvatio relativno mirno.
– Već sam spomenuo nesreću iz 2005.. Otada mi je ostala oduzeta desna ruka pa sam 90-postotni invalid. Tumor je bio novi šok, ali sam i to prihvatio i uspješno se oporavio. Imao sam sreću što sam rano otkrio tumor i to zahvaljujući prijatelju koji je imao sličnih problema i koji me uputio na preglede. Simptomi koje sam imao bili su lagani epileptični napadaji koje sam uspijevao sam kontrolirati. Za tumor sam doznao na magnetskoj rezonanciji – kaže Antonio.
Bolest je za njega prošlost: – Možda samo malo više cijenim život i zdravlje iako sam i prije tumora imao velikih problema s oduzetom rukom. Živim kao da mi nikad ništa nije bilo.
