Nikada niste skrivali razloge razvoda od prve supruge, niste se bojali da priznate životne greške
– Nikada se nisam sramio ni skrivao svoj život, ali nisam tome pridavao marketinški značaj, niti bih se 50 puta sastavio i rastavio samo da osvanem na naslovnim stranicama novina. Suština mog rada uvek je bila dobra pjesma i pjevanje, trudio sam se u tome, nisam izbjegavao da govorim o tome što mi se u životu događa, ali javnost i publiku nisam volio time da opterećujem, prijatelje da, ali publiku ne. Nisam ni imao turbulentan život, kad su bile budalaste godine, budalasto sam se ponašao, bio sam tema i nekih žutih novina krajem 80-ih godina kada su na svakog slatkastog pjevača padale djevojke, bio sam tada i malo nemiran i liječio svoje komplekse, ali sve je to normalno, piše Alo.
Jesu li vaša djeca, kćerka Nađa te sinovi Damir i Mak, naslijedila muzički gen?
– Hvala Bogu, nemaju veze s muzikom. Mislim da, kad bi mi kćerka pjevala, možda bi se govorilo: pa što ona glumi, otac joj je pjevao bolje. Moja djeca imaju svoj život i zašto da ga ne obogate svojim snovima i ostvarenjima svojih snova. Oni su odabrali medicinu, informatiku i sport kao svoje pravce, ja neću gurati ništa, ali ću ih podržavati u svemu. Nađa je doktorica, u Nemačkoj je na specijalizaciji za anesteziologa, jedan mi je sin u informatici, a drugi završava Kineziološki fakultet.
Moj je zadatak kao oca podržavati njihove snove i ne bušiti njihove balone želja. Ne liječim svoje snove na njihovim dječjim snovima, prenosi Senzacija.
Uz koju pjesmu vas veže neka posebna anegdota ili priča?
– Sve moje pjesme nastale su radom i kombinatorikom najboljih stvari i ideja, borbom ekipe i saradnika i mene kao autora da to bude još bolje. Svaka pjesma ima neku neobičnu priču, evo na pamet mi pada pjesma “Prsten i zlatni lanac”, možda jedan od mojih najvećih hitova. Na početku nisam pristao da otpjevam tu pjesmu i izgovor mi je bio da je tekst nekako jeftin i nije bio na nekom mom romantičnom sofisticiranom nivou. Jedva su me nagovorili da je pjevam. Eto, to je dokaz koliko čovjek može biti glup.
