Da li je religija jedan od glavnih krivaca za etničke i vjerske tenzije u BiH? Mogu li vjerske zajednice same riješiti probleme tih napetosti? Kako religije mogu doprinijeti u procesu pomirenja i oprosta u Bosni i Hercegovini?
Neke su to od tema kojima su se bavili mladi teolozi, sa teoloških fakulteta tri velike religije u Bosni i Hercegovini. Sve to je dio projekta pod nazivom “Probudućnost”, Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), kojeg realizuje organizacija CRS (Catholic Relief Services), u saradnji s Fondacijom Mozaik, Caritasom Biskupske konferencije BiH, Forumom građana Tuzla, Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Međureligijskim vijećem BiH.
Često se u Bosni i Hercegovini, ali i šire, upravo na religiju gleda kao na ključni kamen spoticanja i nerazumijevanja među različitim zajednicama, te kao na glavni razlog napetosti među narodima.
Kako na taj problem gledaju mladi teolozi? Resul Alić, student 2. godine Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, smatra da religija jeste značajan aspekt bh. društva. “Vrlo često religija, što opravdano a u većini slučajeva neopravdano, se identificira kao destruktivna snaga u našoj državi, koja produkuje dalje etničke, nacionalne i vjerske težnje”, smatra Alić.
Miloš Janjić, student 3. godine Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči, kaže da se “danas mnogo toga veže za religiju, a mnogi religiju osuđuju za mnoga nedjela, mnoga zla djela koja se dešavaju u svijetu, mnogi religiju postavljaju kao pokretač svega toga”.
Međutim, mladi teolozi iz Bosne i Hercegovine tvrde da je to potpuno pogrešna pretpostavka o religijama. Miloš Janjić ističe da je “na nama, kao predstavnicima vjerskih zajednica, da ispravimo tu, haj’mo reći, ‘krivu Drinu’, da ispravimo sav nemoral i sva zla dešavanja koja su se zadesila i Bosnu i svijet. Dakle, religija nije pokretač, ali na nama je da ispravimo to”.
Resul Alić dodaje da religijske zajednice u BiH same ne mogu riješiti problem vjerskih i etničkih tenzija i sukoba. “Međutim, na mladima iz religijskih zajednica ostaje obaveza da autentično tumače svoju religiju, što će reći u konkretnom slučaju islama, da tumače religiju na način kakva ona i jeste, a ona jeste religija mira, harmonije, suživota i međusobne suradnje svih ljudi”.
A kako do pomirenja, oprosta i suživota? “Prije svega, put pomirenja nije lak. Trebamo svi nastojati u njemu i krenuti, prije svega, od samog sebe. Ne trebamo u pomirenju gledati na drugoga, nego što ja trebam doprinijeti miru”, kaže Dragana Topić, studentica 4. godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, dok Miloš Janjić naglašava da “nije bližnji meni samo moj tata ili mama, bližnji je svaki čovjek, dakle, koji hoda ovom vaseljenom. Najvažnije je, dakle, da oprostimo jedni drugim i onda možemo ići dalje”.
Dragana Topić, govoreći o tome kako do pomirenja u BiH, još ističe da “prije svega poštovati svakog čovjeka u njegovim pravima. Ne oduzimati mu nikakvu slobodu kao i poštivanje, prije svega, tolerancija”.
Upravo se od mladih teologa očekuje pokretanje istinskog procesa pomirenja. Siniša Sajević, nacionalni koordinator ispred USAID-ovog projekta “PRObudućnost” kaže da oni provode četverogodišnji projekat s temom pomirenja u BiH, u kojem učestvuje 30 opština i gradova. “Cilj cijele ove aktivnosti je da približimo ljudima svih nacionalnosti, svih etničkih skupina u BiH proces i temu mira iz ugla religije, pogotovo što su to mladi ljudi koji su negdje godinama možda kad je rat tek počeo, odnosno poslijeratne generacije, i da oni kažu kako iz svog ugla vide cijeli proces mira i koliko je njima bitno ustvari da surađuju zajedno”, rekao je Sajević o susretima mladih teologa.
