Novinari su svjedočili iznenadnom pljusku zbog kojeg su unesrećeni ljudi kupili svoju djecu i pokušavali se sakriti u parkinge obližnjih hotela. Čak i oni sa djecom mogli su samo rukama zaštititi djecu od kiše.
– Nemamo gdje, bit ćemo na parkingu. Ne znamo gdje ima jeftin hotel, a para nemamo – ispričao je jedan momak koji je uspjeo pobjeći od kiše.
Torbe sa ono malo odjeće i stvari koje posjeduju izbjeglice okačile su na krov parkinga.
– Neki su otišli preko ulice tražeći bolje slonište. Mi se ovdje krijemo jer kiša pada skoro svaki dan, a imamo i deke pa nam nije hladno. Navikli smo već – rekao je jedan od azinalata koji je u Beogradu sa ženom i malim djetetom.
Oni nisu imigranti nego izbjeglice
Posljednjih mjeseci termin “imigranti” korišten je kako bi se opisali ljudi koji iz Bliskog istoka dolaze u Evropu. Taj termin je pogrešan jer označava osobu koja se seli (imigrira) u potrazi za poslom. Većina onih koji su danas u Makedoniji i Srbiji nisu krenuli u potragu za poslom, već su bili primorani napustiti svoj dom zbog Bashara al Assada, takozvane “Islamske države” i drugih sličnih organizacija. Njihove kuće su uništene i oni nemaju gdje drugo, osim u nepoznato.
