Jedan od boljih poznavalaca Balkana među novinarima sa njemačkog govornog područja Norbert Mappes-Niediek u listu „Frankfurter Rundschau“ piše: „Kao mlad bio je mangup, rado priča o sebi Zoran Milanović, mangup koji je sa svojim ortacima u zagrebačkom predgrađu Trnje često upadao u tuče. Ton iz mladosti očigledno je zadržao i kao odrasli državnik: Šaraj malo, brate, poručio je Milanović svom beogradskom kolegi. Time je htio da kaže da Srbija ne bi trebalo ciljano da šalje sve izbjeglice sa Bliskog i Srednjeg istoka u Hrvatsku nego malo i ka Mađarskoj, Bosni, Rumuniji. Formulacija potiče iz jednog vica koji je obojici političara dobro poznat iz njihove jugoslovenske mladosti…“
Mappes-Niediek dalje objašnjava tok eskalacije i oštre riječi sa obje strane: „U međuvremenu Beograd i Zagreb komuniciraju kao u balkanskoj kafani. Milanović je nesputano brbljao o graničnoj ogradi koju je Mađarska podigla protiv varvara, dakle Srba i poručio da je Hrvatska starija i pametnija od Srbije. Bez ikakvih diplomatskih obzira je premijer iznio pretpostavku da su Srbija i Mađarska napravile tajni sporazum samo kako bi njemu naškodili.“
Oštre riječi za ličnu korist
U tekstu se navodi da je Milanović usred kampanje i da može da se nada kako će mu „zatvaranje granica i vulgarni rječnik donijeti korist. Javno mnjenje u Hrvatskoj je stabilno prijateljski nastrojeno prema izbjeglicama, a svađa sa nevoljnim susjedom Srbijom uvijek se dobro prima u biračkom tijelu. Tako je obično nesrećni socijaldemokrata na čelu vlade ukrao šou opozicionom HDZ-u, koji već mjesecima potpiruje antisrpsko neraspoloženje. Ali kao i mnogo puta do sada, Milanović je pretjerao i sada je posmatran sa rastućom skepsom. Jedan psihoterapeut mu dijagnozira `pubertetsko ponašanje` i gubitak kontrole, špeditori i privrednici oštro protestuju zbog zatvaranja granica kojim Hrvatska krši čitav niz međunarodnih sporazuma.“
Tekst u listu „Frankfurter Rundschau“ se završava konstatacijom da Milanovićeva priča o tihom savezu Srba i Mađara nije došla baš niotkuda: „Kada je Hrvatska počela da šalje izbjeglice ka Mađarskoj, mađarski ministar spoljnih polova je izjavio da više nema nikakvih razgovora sa Zagrebom do izbora – to ukazuje na nade da će te izbore dobiti HDZ. I beogradskog premijera Vučića bije glas da bolje izlazi na kraj sa nacionalistima nego sa socijaldemokratama iz susjednih zemalja. Do popuštanja odnosa između Srbije i Kosova došlo je tek kada su u obje zemlje na vlas stigle stare ratne partije – koje očigledno imaju razloga da se međusobno poštuju.“ Beogradski dopisnik njemačke agencije dpa citira skandalozne naslove iz srpskih tabloida kojima se vrijeđa Milanović. O tome piše: „U Srbiji je sa posebnim ogorčenjem primljena činjenica da je Milanović često u svojim napadima udarao ispod pojasa i u svom vokabularu uvijek imao dobranu porciju navodne civilizacijske nadređenosti. Poruka: Mi smo članica EU, a vi ste samo sa Balkana. U to se uklopila i Milanovićeva reakcija na napade komšijskih novina: Naši mediji nisu takvi nego pametniji.“
Izbjeglice u Liberlandu
Magazin Focus na svom portalu donosi kratki video i tekst o samoproglašenoj i nepriznatoj državi Liberland između Srbije i Hrvatske: „Oko 10.000 Sirijaca registrovalo se u jednoj državi koja, makar zvanično, uopšte ne postoji. Liberland je osnovao češki političar Vit Jedlička na površini od sedam kvadratnih kilometara između Srbije i Hrvatske. Kvazi-država nije međunarodno priznata pa se ipak 380.000 ljudi iz cijelog sveta javilo da je zainteresovano za državljanstvo“, piše portal.
„Za izbjeglice je interesantno što je u Liberlandu nevažno odakle neko dolazi i zašto želi u Liberland – svako ima jednako pravo da tamo postane građanin. Ipak postoje dva problema: Članstvo košta 10.000 liberlandskih merita, a jedan merit košta jedan američki dolar. Osim toga je nejasno da li izbjeglice uopšte znaju u šta se upuštaju u ovoj neobičnoj državi.“
