Pjesma koju pjevaju tri sestre, Izraelke jemenskog porijekla, puštala se čitavo ljeto u najposjećenijim klubovima, vrtila na radio postajama i pjevušila u prolazu – zarazna stvar!
A-WA nije ovim hitom postigla uspjeh samo u Izraelu, stvar se brzo proširila čitavim Bliskim istokom. Pjesma je inspirirana melodijom koju je djevojkama pjevušila njihova baka, rođena u pitoresknom gradu Ibbu u Jemenu. A-WA je staroj folk pjesmi dodala moderni twist i nastao je Habib Galbi – ultimativni hit za mase sa svih strana svijeta, piše Libela.
Posebno je značajna činjenica da se na izraelskoj glazbenoj sceni sve više i sve jače čuju arapski glasovi. Dugi niz godina Izraelci i Izraelke arapskog porijekla (iz raznih zemalja Bliskog istoka) tradicionalne pjesme na arapskom prevodili su na hebrejski te ih tek onda snimali i izvodili. To je bio rezultat desetljeća suzbijanja i zabranjivanja arapske kulture u Izraelu, koja su usadila strah u kosti svima koji su htjeli/e kreativno stvarati na arapskom ili inspirirani/e arapskim. Čak su i brojni arapski Židovi u Izraelu prestali govoriti arapski, iako je nemalenom broju bio materinji jezik.
Značajnu ulogu u tim podjelama igrala je činjenica da je je prvih nekoliko desetljeća od osnivanja Izraela kultura Aškenazi Židova u potpunosti dominirala društvom, dok su Mizrahi Židovi i njihova kultura bili građani i građanke drugog reda. Posljednjih nekoliko godina to se lagano mijenja, a ovaj trijumf grupe A-WA mala je, ali značajna pobjeda na putu ka razumijevanju neophodnosti suživota i prihvaćanja. Iako, valja naglasiti da naglasak na arapsku kulturu bez popratnog naglaska na politiku prema Arapima, primarno Palestincima i Palestinkama, može biti tek zatupljujuća krinka.
