“Nakon napornog procesa apliciranja na više postdiplomskih/doktorskih programa, primljena sam na doktorski program kliničke psihologije na Univerzitetu Yale, u laboratoriji prof. dr. Jute Joormann uz punu stipendiju”, kazala nam je Ema i dodala da je presretna zbog toga.
“Yale mi je bila ogromna želja, i zbog samog univerziteta i mentorice i odličnih uslova za istraživanje”, objasnila je 21-godišnja stručnjakinja koja već ima zavidan CV u kojem su navedene nagrade za izvrsnost u psihologiji, naučne publikacije i predavanja, kao i predavačko iskustvo.
Zanimljivo je da je Ema u školu krenula sa 5 i po godina, a bila je dobitnica stipendije u QSI međunarodnoj školi, gdje je završila 10 razreda. Na polovini petog razreda su je odmah prebacili u šesti razred jer je bila izuzetno napredna. U trećem razredu gimnazije prešla je u sarajevsku Drugu gimnaziju, gdje je zahvaljujući IB Diploma Programu maturirala sa samo 16 godina i potom upisala Wesleyan, na kojem je diplomirala sa 20 godina, radeći kao student-nastavnik i vrijedno volontirajući između ostalog i u centru za obrazovanje zatvorenika u Connecticutu. Bila je prvi student iz BiH na ovom univerzitetu.
“Sada sam studentica druge godine doktorskog programa na Yaleu. Program traje ukupno šest godina, tako da u maju 2016. stičem titulu magistra, ali se školovanje, rad, istraživanje i izrada disertacije nastavljaju bez pauze još tri godine, plus godina stažiranja i onda bih trebala steći titulu doktora nauka 2020., kada mi bude 26 godina”, otkrila nam je Tanović svoj ambiciozni plan.
Na doktorskom programu Ema ima četiri vrste dužnosti: istraživanja iz svoje oblasti koja objavljuje u naučnim časopisima iz psihologije, te prezentira radove na konferencijama širom SAD-a, zatim psihoterapeutski rad s klijentima, koji je pod nadzorom profesora-kliničara, tj. sve sesije koje sama obavlja se snimaju i poslije analiziraju. Također ima i nekoliko obaveznih predmeta gdje je klasični student, a ima i predmet na kojem je nastavnik-asistent. Uglavnom, mnoštvo obaveza.
Na pitanje da nam objasni kakve probleme proučava u svojim istraživanjima, Ema je odgovorila: “Proučavam kako pojedinci u svojim očekivanjima predviđaju budućnost, naročito kad je ona neizvjesna. Nemogućnost da se osoba prilagodi neizvjesnim situacijama mogla bi biti ključni faktor rizika za anksioznost i depresiju. Tako moje istraživanje ispituje kako neizvjesnost utječe na domene poput donošenja odluka, emocija, kognitivne kontrole i predstavljanja budućnosti, ali i kako su razlike u reakcijama na neizvjesnost vezane za rizik od anksioznosti i depresije. Za ovo koristim više metoda, uključujući funkcionalnu magnetsku rezonancu, EEG i kognitivne testove. Plan mi je da nastavim i pojačam naučno-istraživački rad i nakon što doktoriram, te da postanem profesor”.
Ema je zadovoljna životom u New Heavenu, na kampusu Yalea za koji kaže da je predivan.
“Kad imam mrvicu više slobodnog vremena svratim i do New Yorka, to je sat i po vozom. I dalje uspijevam dolaziti kući u Sarajevo u toku ljetnog i zimskog raspusta, bar na dvije-tri sedmice, iako je sada to sve teže i kraće zbog velikog broja obaveza”, priznala je ova uspješna mlada žena, inače unuka naše velike pjesnikinje Nasihe Kapidžić-Hadžić.
“Bilo mi je žao što nisam mogla biti u Sarajevu 22.9.2015. kada je bila 20. godišnjica smrti moje nene Nasihe…”, s tugom dodaje Ema, vrijedna i neustrašiva djevojka pred kojom je zasigurno svijetla budućnost.
