Na sastanku rukovodstva bosanskih Srba koje se 12. maja 1992. godine okupilo u Banjoj Luci, predsjednik Radovan Karadžić predočio je poslanicima dokument pod nazivom “Šest strateških ciljeva”, koji je tada dobio podršku, a kasnije je objavljen u Službenom glasniku. U njemu se navodi da je prvi cilj srpskog naroda u BiH „teritorijalno razgraničenje od druga dva naroda“ u okvirima koji su definisani u preostalih pet ciljeva – sa granicama na Uni i Neretvi i bez granice na Drini, uz pola Sarajeva, izlazak na more i koridor koji bi spajao Krajinu i Semberiju.
Potom se se za riječ javio Ratko Mladić, general koji je tog dana proglašen komandantom Glavnog štaba upravo formirane Vojske Republike Srpske i rekao sljedeće (audio zapis je u dokazima Karadžićevog predmeta):
„Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo da ostanu samo Srbi ili propadnu Srbi, a ostali odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid“.
U nastavku je Mladić naveo:
„Mi moramo da pozovemo svakog čovjeka, koji je čelom poljubio ove prostore i teritoriju države koju hoćemo da napravimo… Ovi strateški ciljevi koje sam jučer čuo u Hercegovini, a koji su sada pročitani, pitanje je da imamo armiju kao Kina bi li ih mogli izvršiti. Nisam ja čudotvorac, nisam ni sveti Sava, ja sam samo običan čovjek – kazao je tada Mladić skupštinarima, dodajući kako je on i “užem republičkom rukovodstvu, kao i onima u Beogradu morao otvoriti oči te inzistirati da se postave realni, ostvarivi ciljevi uz nužno definiranje budućeg državnog teritorija Republike Srpske“.
Dakle, uz Karadžića najpoznatiji srebrenički krvnik, kojem se danas sudi u Haagu, prije nego što su se zločini počeli dešavati upozorio je i paljansku vrhušku i službeni Beograd, kao i zastupnike u „nelegalnoj“ Skupštini bosanskih Srba da je usvojeni plan stvaranja Republike Srpske – genocid.
