Nekoga unesreći voda a nekog vatra, pa tako i kuća Elvirovog amidže, u kojoj su privremeno stanovali, usljed loše elktroinstalacije zapali se. Izgorilo je sve što su imali, a nisu imali mnogo. Elvir nezaposlen, sa suprugom i petero djece ostao je na cesti. On se požali komšiji i prijatelju Nadžak Jakubu, koji sa svojim ocem i braćom u prvi mah priskoči koliko je mogao. Od tog trenutka, Jakub nije ostavljao Elvira samog.
Uporedo, Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA) i grad Konya, sa korodinatorom Mujom Aganovićem, započeli su obnovu poplavljenih i izgradnju novih kuća na prostoru općine Žepče. Nije ni Jakub gubio vrijeme, pa se sa Elvirom zaputi do saborca Amira Ismića u Zenicu, i ispriča mu Elvirovu nesreću. Potom zajedno posjetiše bivšeg gradonačelnika, rahmetli Husejina Smajlovića, a on ih uveza sa Mujom Aganovićem. Svi su imali samo jednu želju, a to je pomoći ovoj unesrećenoj porodici. Administrativne barijere koje se ispriječiše na putu realizacije ovog, uistinu velikog haira, naporima gradonačelnika Husejina Smajlovića i upornošću Muje Aganovića, urodili su plodom.
Sa najvećim donatorom TIKA, dogovorena je gradnja kuće!
Onda se pokrenu cijela bujica dobrote. Neki dobri ljudi, koji me ljubazno zamoliše da im u ovoj priči ne spominjem imena, zasigurno će ostati upisani u srcima ove brojne porodice. Ali i mnogi drugi, kao što je vlasnik Autodijelova „Jasmin“ Zenica, vlasnik preduzeća „ITC“ Zenica, zatim gospodin Midhat Kasap i još mnogi do kojih nisam stigao doći. Posebno ističem Udruženje KPS „Baton“ čiji su članovi, teški ratni vojni invalidi, od svojih invalidnina skoro godinu dana odvajali sredstva i prikupljeno predali porodici, ove godine u mjesecu ramazanu, kada Allah nagrađuje svoje robove i do 700 puta.
Konačno, petak je 21.oktobar 2016.godine, i u novoizgrađenoj ljepotici na brijegu, čija nas svjetla privukoše, po prvi put se klanjao akšam namaz i proučila dova, kako to i nalaže naš stari običaj. Domaćin Elvir sa svojom hanumom, lahkim su koracima služili prisutne komšije i prijatelje, želeći sa svima podijeliti neizmjernu radost, i posijeliti među tek okrečenim zidovima.
U lijepom muhabetu koji potraja do kasno u noć, Mujo Aganović, ne krijući i svoje zadovoljstvo je rekao: „Elvirov dug prema meni je da razumije, da mu je to sve Allah dao, a ne ja.“
bosnjaci.net
