Nakon očeve smrti sin je odvezao majku u starački dom i s vremena na vrijeme je posjećivao.
Jednoga dana dobio je poziv iz staračkog doma i obavijest da mu je majka na samrti. Odmah je otišao u starački dom da barem još jednom vidi majku živu.
Nakon što ju je poselamio i poljubio, upitao je: ”Majko, reci mi šta želiš da učinim za tebe?”
Odgovorila je: ”Sine, drago mi je da si to pitao. Želim da ugradiš ventilatore u starački dom i da kupiš frižidere da stanari doma imaju gdje čuvati hranu i piće. Koliko sam samo puta zaspala gladna.”
Sin je bio iznenađen majčinim riječima, pa je upitao: ”Ali, majko, zašto mi to govoriš u posljednjim trenucima tvoga života, zašto se ranije nisi žalila na loše uslove?”
Majka mu je tužno odgovorila: ”Sine, nije problem za mene. Ja sam se privikla na vrućinu i na glad, već se brinem za tebe, pa te na vrijeme upozoravam da poboljšaš uslove za život u domu, kad te, pod stare dane, sinovi smjeste u starački dom.”
