U Ateni je danas u 87. godini života preminuo Todor Veselinović, jedan od najvećih napadača s ovih prostora i legenda jugoslavenskog nogometa.
Veselinoviću je pozlilo prošli mjesec, liječio se na odjelu intenzivne njege, ali pomoći nije bilo.
Svoje je prve nogometne korake napravio u Vojvodini, čiji je bio simbol. Kasnije je igrao u Partizanu, Sampdoriji i austrijskoj Vienni. Čak četiri puta bio je najbolji strijelac jugoslavenskog prvenstva, a za Vojvodinu je postigao 126 golova, što je rekord kluba.
Za reprezentaciju Jugoslavije u 36 nastupa je postigao 26 golova, čak 0.76 po utakmici, što je najbolji prosjek u povijesti nekadašnje države. Igrao je na SP-a 1954 i 1958, a s Jugoslavijom je osvojio srebro na OI-a 1956.
S 38 godina, čim je završio igračku karijeru, sjeo je na trenersku klupu. Radio je širom Europe i Južne Amerike, a najveći klubovi koje je vodio osim Fenerbahčea su Olympiakos, AEK i Vojvodina.
Početkom 70-ih bio je izbornik Kolumbije, a od 1982. do 1984. obavljao je možda i najnezahvalniji posao u to vrijeme – bio je izbornik Jugoslavije.
Nakon što je Miljan Miljanić s reprezentacijom doživio neuspjeh na Mundijalu u Španjolskoj 1982., morao je odstupiti, a na klupu je sjeo Toza.
Veselinović je uspio nakon dramatičnog finiša Jugoslaviju odvesti na Euro u Francuskoj (posebno se pamti utakmica zadnjeg kola kvalifikacija Jugoslavija-Bugarska (3:2), igrana u Splitu, a koja će zauvijek ostati zapamćena po pogotku Ljube Radanovića u doslovno zadnjim sekundama i komentaru sportskog komentatora Mladena Delića ‘Ljudi moji, ma je li to moguće’), no tamo je doživio debakl.
Jugoslavija je doživjela sva tri poraza (Danska 0:5, Belgija 0:2 i Francuska 2:3) i osramoćena se vratila kući. Veselinović je nakon katastrofe morao otići.
