Virim kroz prozor otvorene duše i gledam u bezdan.Tišina vrišti poput glasova vječnih besmrtnika.
Budi moj san. San koji živi kao vječno svjetlo.
San koji se zove Kosovo.
Ti jedna i jedina,domovino moja! Ovjenčana dovama sa šerijetskih vjenčanja, probuđena ezanom vještog mujezina, uspavana ilahijama i kasidama.
Eh,rodjena moja! U obzorju ranog sabaha ja vidim beskrajne,daleke sjene tvoje plemenite i dobrotom ispunjene duše.Kao da uz pritajeni šum plahovitih rijeka čujem zvuke kavala i neobično lijepu pjesmu čobanina.
Od toplog slavujskog glasa mujezina sa munare srce bošnjčko zatreperi, pa se čini domovino moja da se šume pokrenu, a rijeke zapale čudnom vatrom iz tvojih grudi.
Nigdje kao iznad tvojih obranaka Sunce nema tako zlatnožutu boju, nigdje kao u sniježnim nanosima Šar-planine i snijeg nema toliko bjeline i čistote.
Zar igdje na svijetu behar tako raskošno prosipa miris kao po širokoj avliji Kosovskoj ?
Zar su igdje ljeta toplija, a jeseni rodnije?
Zato te volim, rodna grudo moja!
Zato te volim, Kosovo moje!
Ja i ti smo jedno, jer u mome biču kuca tvoj damar, a da bi te neko volio mora taj damar osjetiti.
Tvoj sevdah protiče mojim venama!Kada te zovnem a eho moga glasa probudi polja,planine i rijeke,ti me priviješ na grudi i čvrsto stisneš,pa mi tvoj zagrljaj dodje kao mehlem na otvorenu ranu.
Volim tvoje sabahe i sumrake,kad se sa obližnih brda začuju tekbiri i salavati kao u noći Leiletul-kadr, a moje srce nemirno i usplahireno hoće iz grudi iskočiti i hoće reći da ljubav prema tebi nikada neče presušiti.
Djedovi moji su trčali po tvojim mirisnim livadama,rasli i saburom iz tvoje utrobe čeličali bošnjački duh.
Babovina si moja,pa danas kada pohodim kabure svojih predaka, iznad mezarja lebdi isti onaj duh bošnjaštva i uliva mi snagu veću od mene samog.
Volim tvoje bašte i avlije okićene ramazanskim sehurima i iftarima,Bajramima,kurbanima i Hidžretskim godinama.
Zato u akšame kad ezani jedan iza drugog počnu pozivati na namaz u svojoj žili kucavici osjetim isti onaj treptaj koji kaže :
„ Ovo je moje Kosovo, a mi smo ponosni Bošnjaci”
Nesim Kalajdžini
