Vlada Republike Hrvatske, na čelu sa šefom HDZ-a Andrejem Plenkovićem, hladno je odbacila prijedlog parlamentarnih zastupnika opozicijskog Istarskog demokratskog sabora (IDS) da se u Kazneni zakon unesu odredbe po kojima bi se zatvorom kažnjavalo isticanje nacifašističkih i ustaških simbola u javnom prostoru: primjerice, za izvikivanje ili ispisivanje ustaškog pozdrava “Za dom spremni” kazna bi bila od šest mjeseci do dvije godine zatvora, s tim da bi se boravak onkraj brave povećao za trećinu u slučaju veličanja ustaštva na različitim internetskim platformama.
Plenkovićeva stranka i vlada nisu raspoložene za oštriji i jednoznačno negativan tretman najcrnjih ideologija i političkih praksi viđenih u povijesti civilizacije: Hrvatska ima vlast koju interesna, ali i iracionalna sentimentalnost spram ustaštva vodi u relativizaciju tog društvenog zla, a relativizacija vodi u prešutno odobravanje.
“U Kaznenom zakonu već postoji okvir koji sankcionira kaznena djela mržnje te javnog poticanja na nasilje i mržnju”, kazao je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, ne obazirući se na činjenicu da postojeće zakonsko rješenje predviđa blago sankcioniranje vrlo načelno i maglovito postavljenog širenja mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, seksualnoj, rasnoj i drugim osnovama, što se pokazalo i pokazuje nedovoljnim i neefikasnim za borbu protiv rehabilitacije kvislinške Nezavisne Države Hrvatske i drugih varijacija nacizma i fašizma.
Plenković čeka ‘sazrijevanje dokumenata’
“Što se tiče preporuka za zakonsko reguliranje, Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima zasad je izradilo izvanredan dokument komparativne analize dokumenata koji postoje u ostatku Europe i kada ti dokumenti budu zreli, Vlada će razmotriti zakonsko reguliranje tih pitanja”, izjavio je premijer Plenković.
“Današnjim potezom Vlada je službeno pozvala na normalizaciju ustaštva u hrvatskom javnom prostoru. To je potez bez presedana u suvremenoj Europi! Osuda ustaštva nije političko nego civilizacijsko pitanje, a Vlada je danas jasno rekla da se ne želi obračunati s fašističkim zlom, koje je odnijelo desetke tisuća života, koje je ubijalo i slalo ljude u logore samo zato što su druge vjere ili nacionalnosti. Time je zadala brutalan udarac demokraciji i širom otvorila vrata mržnji, netoleranciji i šovinizmu”, reagirao je predsjednik IDS-a Boris Miletić.
Čeka se, dakle, da sazriju dokumenti, pa da se onda razmotri zakonsko reguliranje, jer nije bilo dovoljno 70 godina da u Hrvata dozrije svijest o tome što se događalo u Drugom svjetskom ratu, tko je bio na strani zla, a tko se tom zlu suprotstavio te kakav je bio vojni, politički i civilizacijski ishod tog rata: hrvatska vlast već mjesecima čeka da je o tome informira premijerova komisija sastavljena od 20-ak povjesničara, pravnika i politologa, a predvođena predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonkom Kusićem, inače liječnikom.
No, pravi smisao osnivanja te komisije nije u informiranju aktualne vlasti o karakteru i rezultatu Drugog svjetskog rata nego u tome da se to razdoblje pomiješa sa 45-godišnjom poslijeratnom komunističkom ili socijalističkom vladavinom u Jugoslaviji: to je element presudan za ono Plenkovićevo “sazrijevanje dokumenata”.
Vlada je rutinski otklonila IDS-ov prijedlog zato što joj je plan da službenu i kazneno definiranu osudu ustaštva i NDH-a prošverca pod plaštem istovremene osude jugoslavenskog osvetničkog i totalitarističkog terora.
‘Ginu naši, al’ ginu i partizani’
HDZ smatra da će najveći dio njegovog biračkog tijela ipak nekako progutati zabranu vikanja “Za dom spremni”, iscrtavanja slova “U” po gradskim pročeljima i slavljenja Ante Pavelića ako se istodobno osudi i zabrani isticanje komunističkog znamenja i spominjanje Josipa Broza Tita u pozitivnom kontekstu.
“Ginu naši, al’ ginu i partizani” – to je Plenkovićeva i HDZ-ova deviza kad je riječ o sadašnjem i budućem odnosu prema prošlosti ove zemlje u razdoblju od 1941. do 1990., a ona komisija za suočavanje s prošlošću sklepana je zato da bi se rečenom geslu priskrbilo paraznanstveno pokriće i da bi se stvorio alibi za jednu opasnu političku manipulaciju.
Utoliko nema nikakvog govora o hrvatskom suočavanju s vlastitim historijskim zastranjenjima, zabludama i traumama, niti u HDZ-ovim manevrima može biti ičeg iskrenog i autorefleksivnog.
Riječ je o pokušaju da se zbog dnevnopolitičkih potreba i biračkog raspoloženja u isti koš strpaju “oba totalitarizma”, što će neumitno rezultirati umanjenjem zloćudnosti ustaštva, kako god u formalnom smislu bilo dovršeno ono Plenkovićevo dozrijevanje.
To će, ustvari, biti samo legalizacija društvenog stanja koje Hrvatskom – uz veće ili manje oscilacije – caruje posljednjih četvrt stoljeća.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
