Igrama je nagovijestio da će biti velika zvijezda Ajaxa. Produktu čuvenog inkubatora holandskog kluba predviđali su blistavu karijeru. Međutim, Abdelhak Nouri je u julu godine na izmaku, na prijateljskom susretu Ajaxa i Werder Bremena, pretrpio srčani aritmički napad.
Detaljne pretrage potvrdile su najcrnje slutnje. Dvadesetgodišnjem Holanđaninu dijagnosticirana su trajna oštećenja na mozgu. Kao simbol potpore, Ajaxovi su dužnosnici odlučili da Abdelhak Nouri u aktualnoj sezoni zaduži broj 34 na dresu ovog sportskog velikana.
Pet mjeseci nakon tragičnog događaja mladi nogometaš i dalje leži u bolničkom krevetu.
– Bijes ne pomaže. Tugovanje ne pomaže. Plač ne pomaže. Jedino je pozitivno stajalište korisno. Molitva pomaže. Kad sam pokraj njegovog kreveta, razgovaram s njim i govorim mu lijepe stvari i to pomaže – u intervjuu za engleski Guardian rekao je njegov brat Abderrahim.
– S bratom smo 24 sata svakoga dana. Kada gledam snimke o Nouriju, to traje petnaestak sekundi i onda prestanem jer je preteško. Neko je ovdje donio njegovu uvećanu fotografiju s utakmice protiv Feyenoorda. Čak je i nju bilo bolno gledati. Molimo se za njega, vjera nam najviše pomaže – u bolnoj ispovijesti istakao je Abderrahim Nouri čiji je mlađi brat u Ajaxovu glasovitu akademiju došao sa sedam godina.
– Igrao je sjajno za Ajaxovu drugu ekipu. Izvodio je nemoguće stvari. Kada bih ga upitao kako uspijeva u svojim minijaturama, samo bi sramežljivo odgovorio: “Mogu ja i bolje.“ Uvijek smo govorili da posjeduje Barcelonin DNA.
Ajax, kao i Amsterdam, ne zaboravljaju svoga “sina“. Transparenti obojeni pozitivnim porukama vidljivi su na više frekventnih ulica holandske prijestolnice.
-Hiljae ljudi nas je posjetilo. To je ono što nas naša religija uči – kada Bog voli neku osobu, vidjet ćete ga u ljudima na zemlji. Ne govorim samo o muslimanima, već o svim ljudima i svim vjerama. Feyenoord mrzi Ajax, ali i njegovi su nam navijači dolazili i nosili dresove s Nourijevim imenom. To me čini sretnim. To samo Bog može podariti – rekao je Abdelhakov brat i prisjetio se julske agonije, koja mu je, kao i njegovim bližnjima, promijenila život.
– Bratovu sam utakmicu protiv Werdera gledao na televiziji. U početku sam mislio da je riječ o vrtoglavici ili zglobu, a onda se situacija pogoršala i vidio sam ljekare. Nouri je ležao nepokretan. Srce mi je lupalo. Ubrzo smo u bolnici saznali da ima previše ozljeda na mozgu i da neće više moći hodati, govoriti… Otac se gotovo onesvijestio, majka nije vjerovala. Plakala je, a brat Mohammed bespomoćno je ležao na podu. S vremenom smo se stabilizirali. Nikada ne razmišljamo zašto ga je zadesila takva sudbina. Jedino nam veoma nedostaje. To je najteži dio…!
