Sveti mjesec ramazan u svim mjestima gdje žive muslimani, dočekuje se na specifičan način. No, u Sarajevu je taj doček poseban i najljepši, čak je i miris zraka u tom periodu drugačiji. Svaka mahala imala je ekmekčijsku radnju pa je vjetar znao odnijeti miris sarajevskih samuna čak i u sela izvan grada, kaže za “Avaz” Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Lejletu-l-kadr
– Godinama prije, a i danas, ovom velikom mjesecu, osim postača, radovali su se i oni koji nisu postili, poštivajući principe koji vladaju ovaj mjesec. Ramazan u našem gradu ukrašen je mukabelama, sehurima, teravijama, iftarima te davanjem milostinje. To je mjesec kad su ruke najotvorenije, a donosi nam i najveću noć, poznatu kao Lejletu-l-kadr. To je noć početka objave, tačnije to je noć spuštanja Kur’ana na Zemlju – govori Garibija.
Nekad su se sve četiri mubarek noći dočekivale tako da ih djeca zapamte kako bi taj običaj upamtili i obratili više pažnje. Tri predramazanske lijepe noći i Lejletu-l-kadr u samom ramazanu roditelji su obilježavali kupovinom šarenih svijeća za djecu te su ih palili u prozorima kad bi se zapalili kandilji.
– Pored mubarek noći, 17. dan ramazana je poseban, jer se tada odvijala najveća i najznačajnija bitka u historiji islama, koju je predvodio Muhammed, a. s., sa tek 313 vojnika. U spomen te bitke, stoljećima se čitaju njihova imena i poklanja im se hatma. Ta tradicija, započeta još po osnivanju Sarajeva, obično se održavala po tekijama. Devedesetih godina ovaj običaj je premješten u tekiju Potok, gdje se i danas očuvao, ali se opet proširio i na druge tekije – govori Garibija.
Posebna veza
Pojašnjava da se veza Sarajeva i ljubav prema ashabima Poslanika, a. s., krije i u predaji da je jedan od ashaba i učesnika Bitke na Bedru bio upravo s ovih prostora. Poznato je da ih je četrdeset otišlo da prime novu vjeru i da su se sreli sa Poslanikom, a. s., a sedmorica su ih se vratila na ove prostore.
Niko ne gleda u kandilje
Prema riječima arhitekte, danas su se pojavili neki novi običaji, od kojih su neki i neprihvatljivi. Jedan od njih je klasna razlika u iftarima, kao i masovni izlazak na iftare na mjestima neprikladnim za postače. Smeta mu i to što je nestalo šarenih svijeća, a sve manje i salavata sa munara, kao i mujezina.
– Obnovljena tradicija topa sa Žute tabije prebacila je sarajevsko paljenje kandilja u drugi plan. S prozora se manje gleda je li se kandilj upalio, a kako i ne bi kad se osluškuje pucanj iftarskog topa – ističe on.
