“Danas u prepunom busu, na jednoj stanici su ušli rom i romkinja, muž i žena od nekih 30ak godina. Žena vidno trudna je prošla, a muž je platio karte i krenuo za njom. Bus je bio prepun i bilo je samo jedno mjesto slobodno do jedne starije gospođe.
Tada se taj muž pristojno izvinuo i pita tu gospođu može li njegova supruga da sjedne tu pored nje. Ta “gospođa” ga je samo pogledala i kratko rekla, NE… ČEKAM NEKOGA… te se okrenula prema prozoru.Stojali su tako i niko nije ni pokušao da ustupi mjesto toj trudnoj romkinji.
Iako sam i ja trudna nakon nekih 10-ak minuta krenula sam da ustanem da joj ustupim mjesto, a u tom trenutku me klinac koji je sjedio do mene, od nekih 16-17 godina zgrabio za ruku i rekao:
AKO USTANEŠ SVAŠTA BI TI SE MOGLO DESITI KADA IZAĐEŠ VANI…
Pogledala sam ga i taj bijes u očima vam ne mogu opisati. Nisam ustala i vjerujte da se mnogo kajem… skoro sat vremena se jadnica lomila iako je svo to vrijeme bilo mjesta, kasnije još i više, ali niko im nije dozvoljavao da sjednu. Ne mogu da shvatim… ZAŠTO!?”
