Danas sam bila u prodavnici i dok sam čekala na kasi u redu, ispred mene su stajala 2 starija muškarca, od nekih 50-ak godina.
U tom trenutku jednom od njih zazvoni mobitel, prvo sam se iznenadila kakav star mobitel ima, prahistorija, a kada se javio počeo je da sav sretan govori: “ma bravo ljubavi tatina! Bravo srce tatino najljepše i najpametnije!!! bolju vijest nisam mogao da čujem”.
Nakon što je završio razgovor tom čovjeku do sebe je rekao …
NASTAVAK:
… Nakon što je završio razgovor tom čovjeku do sebe je sav sretan rekao: ‘kćerka mi je dala uslov za drugu godinu fakulteta, položila najteži ispit’.
Cijeli dan razmišljam o toj situaciji, kako ljude male stvari mogu usrećiti iako žive na granici siromaštva.”
