rolazim danas pored dečka što prodaje lubenice na tezgici ispred zgrade i čujem ga da priča s nekim čovjekom i kaže tužnim, pomalo stidljivim tonom:
“Ekonomiju sam završio, ali radim ovde i vozim kamione, nema posla.”
U tom trenutku mu stiže žena s bebicom i on sav presrećan kaže “Gdje je moje sunce?”
Ja sam malo umrla u sebi zbog sra*a od države u kojoj živimo i što ne daje priliku mladim, vrijednim i obrazovanim ljudima. “
(Ispovesti.com)
