Neki imaju šatore, dok su neki preuzeli kolibe u šumama. Mnogi imaju samo odjeću kojom se pokrivaju tokom noći. Kuhaju i griju se pomoću vatre koju pale.
Iako su svi legalno zatražili azil, dva centra za azilante su pretrpana. Zbog 300 ljudi koji žive u šumama javile su se i grupe za ljudska prava i izrazile zabrinutost da će situacija postajati sve gora.
U centre stane tek 250 ljudi
“Dolazi zima i neko bi se mogao teško razboljeti ili umrijeti”, upozoravaju.
Broj ljudi koji traže azil u Srbiji povećao se sa 52 u 2008. godini, na gotovo 4.000 ljudi do sada u 2013. Srbijanska vlada na rastući problem odgovara sporo. U centre za azilante može se smjestiti tek oko 250 ljudi.
Ne umiremo u Siriji, umiremo ovdje
U selu Bogovađa, smještenom oko 60 kilometara južno od Beograda, u ovom trenutku gotovo je jednak broj tražitelja azila i mještana. U centru je 170 azilanata, a još više ih živi u uslovima koje nazivaju džunglom.
Jednom dnevno u centru dobiju obrok koji čekaju u dugim redovima. Temperature će se uskoro spustiti ispod nule, a zbog hladnoće već ne spavaju tokom noći.
“Nemamo novaca za hranu, a u kampu nam daju jedan obrok dnevno. Ne umiremo u Siriji, umiremo ovdje”, rekao je Sirijac Ziad Hussein (22). Upravo Sirijci čine najveću grupu azilanata u Srbiji.
Mještani barikadama spriječili dolazak azilanata
Osim problema sa smještajem, azilanti iz Bogovađe se bore i sa susjednim obrenovačkim selima, javlja Blic. Mještani su naime barikadama odlučili spriječiti smještaj azilanata u bivše radničke barake. Postavili su i šatore u kojima planiraju provesti noć jer, tvrde, neće dopustiti prolazak autobusima s azilantima.
Tvrde da se boje zbog svoje djece, ali ni da azilantima u novom smještaju nisu osigurani osnovni uslovi. Također, ne žele da budu blizu obližnje termoelektrane u kojoj se proizvodi 60 posto srpske struje jer je to, kažu, ozbiljan sigurnosni problem.
