Kad je navršio 14 godina, Nicka je njegov otac John posjeo i objasnio mu kako su liječnici isprobali sve što im je dozvoljeno konvencionalnim putem, zračenje, kemoterapiju i transplantaciju koštane srži. Ništa nije dalo dugoročne rezultate.
Postojao je još jedan mogući tretman, a taj je bio eksperimentalna terapija na Sveučilištu u Pennsylvaniji. John je sina upitao je li svjestan što bi značilo da ta terapija ne uspije. ‘Shvatio je da bi mogao umrijeti. Primio je to stoički’, rekao je John za CNN.
Nekoliko mjeseci kasnije, Nick je otputovao iz svog doma u Virginiji u Philadelphiju, kako bi se uključio u program eksperimentalnog liječenja. Ta nova terapija značajno se razlikovala od konvencionalnih, jer je umjesto napadanja stanica raka otrovima poput kemoterapije i zračenja, zapravo koristila Nickove imunološke stanice, koje su liječnici reprogramirali, u borbi protiv stanica raka.
Dakle, u navedenoj terapiji, liječnici prvo vade pacjentove T-stanice, koje igraju ključnu ulogu u imunološkom sistemu. Nakon toga liječnici te stanice reprogramiraju prenošenjem novih gena u njih. Nakon vraćanja u tijelo pacijenta, svaka ta T-stanica se umnoži na njih 10.000. Te nove stanice kreću u lov i istrebljenje stanica raka u tijelu pacijenta.
