“Moja komšinica je bila samohrana majka s malim dječakom. Jedva je spajala kraj s krajem. Jako često sam čuvala i hranila njenog sina. Onda su jednog dana nestali bez riječi.
Prošlo je 20 godina. Sada radim kao sekretarica u advokatskoj firmi, i vidjela sam ime njenog sina na rasporedu za posjetu.
Kasnije tog dana, stigao je. Ruke su mi se počele tresti kad sam ga ugledala. Ušao je, i šokirala sam se kada je krenuo ravno prema meni.Rekao je šta traži tu i predstavio se.
Postao je uspješan advokat.
Taj mali dječak sada je bio zgodan mladić—visok skoro 1,8 metara i u elegantnom odijelu. Saznala sam da se sastaje s glavnim advokatom naše firme kako bi se pridružio timu.
Bio je izvanredan pravnik i, uprkos svojoj mladosti, već je počeo graditi veliko ime u profesiji.
Rekao mi je da se upravo vratio u grad i da se sjeća kako sam se brinula o njemu. Zahvalio mi je i rekao da ni on ni njegova majka nikada nisu zaboravili moju ljubaznost.
Njegova majka se također vratila u grad i jedva čeka da me vidi.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)
