Ponekad je dovoljno samo jedno pitanje da nas podsjeti na ono što u životu zaista vrijedi.
Dok svakodnevno žurimo, brinemo o obavezama i težimo da imamo više, često zaboravljamo da sreću čine upravo oni mali, obični trenuci koje uzimamo zdravo za gotovo. Stanari jednog doma za stare dobili su jednostavan zadatak – da napišu šta im najviše nedostaje iz mladosti.
Njihovi odgovori dirnuli su hiljade ljudi i podsjetili ih na prolaznost vremena, važnost zdravlja i neprocjenjivu vrijednost voljenih osoba.
Dom za stare „Medimar Prigorje“ iz Sesveta objavio je na društvenim mrežama snimak u kojem su njegovi stanari na bijeloj tabli zapisivali ono za čim najviše čeznu iz svojih mlađih dana.
Odgovori su bili kratki, ali su iza svake riječi stajale uspomene, emocije i godine života.
„Mama“, „Supruga“, „Moj Ivan“, „Druženje sa prijateljima“, „Ples“, „Pecanje i igranke“, „Tenis“ i „Hodanje“ – nizali su se odgovori koji su pokazali da ono što nam je nekada bilo dio svakodnevice s vremenom može postati najdragocjenija uspomena.
Neki su poželjeli da ponovo osjete radost druženja i plesa, drugi da mogu slobodno da hodaju, dok su pojedini pomenuli osobe koje su obilježile njihove živote.
U tim jednostavnim odgovorima krije se i ono što često zaboravljamo, nije nam uvijek najteže zbog onoga što nijesmo stekli, već zbog onoga što smo imali, voljeli i što više ne možemo vratiti.
„Niko nije spomenuo ništa materijalno“
Snimak je izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama, a mnogi korisnici priznali su da su ih iskrenost i jednostavnost odgovora duboko dirnule.
Posebnu pažnju privuklo je to što među odgovorima nije bilo skupih stvari, luksuza ni materijalnih želja. U prvom planu bili su zdravlje, mogućnost kretanja, bliskost i ljudi koji su život činili ljepšim.
„Bože blagi, koliko smo bahati i nezahvalni! Hvala na ovom videu, natjerao me je na razmišljanje“, napisao je jedan korisnik.
Drugi je primijetio da niko od stanara nije pomenuo materijalno bogatstvo, već samo zdravlje, pokret i ljude koje vole.
Mnogi nijesu krili emocije, a pojedini su priznali da su zaplakali gledajući njihove odgovore. Drugi su poručili da ih je snimak podsjetio da više cijene ono što imaju danas, dok su za to još u prilici.
Ono što danas imamo, sjutra može postati uspomena
Ova priča podsjeća nas da mladost ne čine samo godine, već i sloboda da odemo gdje želimo, zagrlimo one koje volimo, provedemo veče sa prijateljima ili čujemo glas osobe koja nam znači.
Često tek s vremenom shvatimo koliko su nam značili obični dani, porodična okupljanja, razgovori sa roditeljima, smijeh sa prijateljima i prisustvo ljudi za koje smo vjerovali da će uvijek biti tu.
Za nekoga je najveća čežnja ponovo zaplesati, za drugoga prošetati bez poteškoća, a za nekoga još jednom zagrliti majku ili biti pored voljene osobe.
I možda je upravo to najdirljivija poruka ovog snimka: dok imamo priliku, treba da čuvamo ljude koje volimo, da ne odlažemo zagrljaje i razgovore i da ne čekamo da nešto izgubimo kako bismo shvatili koliko nam je značilo.
Jer godine prolaze, mladost ostaje iza nas, ali uspomene na ljude i trenutke koji su nam obilježili život ostaju zauvijek.
izvor cdm.me
