Sigurno se pitate što to znači? U principu Ben-Shoshan koristi nalaze CT-a (računalna tomografija) i MRI-a (magnetska rezonancija) kako bi doznao gdje se točno nalaze mišićna ili koštana oštećenja. Tada na ozlijeđeno područje primjenjuje ortokin-terapiju. Riječ je o eksperimentalnom medicinskom postupku u kojem se vlastita pacijentova krv izvlači, manipulira i onda vraća u tijelo kao antiupalni lijek kako bi se smanjila kronična bol. Dakle, govorimo o biološkoj metodi kojom se bez lijekova stimuliraju obrambene snage organizma. NBA igrači poput LeBrona Jamesa i Kobea Bryanta koristili su ovakav tretman kako bi se brzo oporavili od ozljeda. Zbog korištenja nalaza CT-a i MRI-a Ben-Shoshan doslovno poznaje sportaše iznutra i ima mogućnost analizirati njihove mišiće, tetive i koštanu strukturu.
‘Zbog ortokin-terapije i preciznih injekcija vidio sam puno ozlijeđenih trkača maratona i igrača ragbija kako se brzo vraćaju natjecanjima. Sada možemo liječiti artritis i deformacije puno bolje jer možemo vidjeti gdje je izvor ozljede i precizno injektirati lijek u ozlijeđeno područje. Mogu vidjeti cijelo tijelo iznutra i vidjeti točno kako i gdje ozlijeđeni dio projicira bol na druge dijelove tijela’, kaže Ben-Shoshan.
Kako je imao priliku iznutra vidjeti tijela raznih sportaša, Ben-Shoshan jako dobro zna koliko su istrošena tijela nogometaša.
‘Nogometaši se ozljeđuju puno više nego drugi sportaši. Tretirao sam tenisače s ozljedama lakta i ramena. Liječio sam mnoge igrače ragbija koji su patili od raznih ozljeda, kao i trkače maratona s ozlijeđenim nogama i stopalima. Međutim, nogometaši su posve istrošeni. Iznutra. Njihove hrskavice su erodirale i imaju puno problema s tetivama i ligamentima. Obično 35-godišnji nogometaš iznutra ima tijelo 55-godišnjaka. On će morati imati puno više medicinskih zahvata nego obični ljudi i patit će od artritisa i sličnih tegoba.’
Nekoliko je razloga zašto se sve to događa, a Ben Shoshan ih je pomno objasnio.
‘Danas su nogometaši puno mišićaviji nego prije nekoliko godina, puno jači i grublji. Utakmice su danas puno brže i teže i sve se to može vidjeti na njihovim tijelima. Unutarnja šteta je ogromna. Njihovi su ligamenti istrošeni, hrskavice su otišle i imaju puno više mehaničkih problema zbog toga, što dovodi do artritisa. Injekcije ortokina pomažu konjima da se bore sa istrošenošću hrskavice, ali nogometaši nisu konji. Puno je više istraživanja potrebno u tom području.’
Jedan od razloga čestih ozljeda je i prevelika opterećenost nogometaša, odnosno njihov previše zgusnut raspored.
’60 utakmica po sezoni je previše i ljudsko tijelo ne može podnijeti taj pritisak. Viđam puno problema sa stopalima i nogama kod maratonaca i puno problema izazvanih udarcima kod ragbijaša. Međutim, nogometaši, čini se, pate od oba problema: i od udaraca i od istrošenosti. Nogometaši su ozlijeđeni poput ragbijaša koji trče maraton. Za one koji su mladi to nije važno i oni žele odigrati čim je više utakmica moguće. Ja ih kao sportski liječnik moram osposobiti u kratkom vremenu, ali ja znam da je oštećenje za njih dugotrajno. Mislim da nogometaši ne mogu odigrati više od 20 do 30 utakmica po sezoni i ostati zdravi. Mislim da sezona ne bi smjela biti dulja od toga. Ne možete odigrati više od 30 utakmica po sezoni i ostati zdrav i to bi trebao biti maksimum. Igrač koji odigra više od 30 utakmica po sezoni patit će od nepovratnih zdravstvenih problema.’
