Svjedok tužilaštva Jasmin Maličbegović je u utorak pred sudom u Zenici rekao da je bio ranjen na početku sukoba između Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 1993. godine, pa je sa ostalim ranjenicima smješten u školu u Žepču.
On je kazao da su ranjenici u toj školi bili izloženi psihičkom, a ponekad i fizičkom zlostavljanju.
“Ranjenici Nezim Grabus i Nermin Purak su bili priključeni na infuziju. Ušli su Perica i Veljko Adžić, koje sam poznavao od ranije. Vikali su i istjerali nas ispred učionice, gdje smo posjedali na klupe. Perica je pištoljem razlupao Grabusovu bocu infuzije. Kroz zatvorena vrata smo čuli priču, a potom i nekoliko pucnjeva. Onda se otvaraju vrata i izlazi Perica Adžić i meni prislanja vruću cijev pištolja na čelo. Onda je pištolj stavio na čelo djetetu koje je imalo oko pet godina i tu je bilo smješteno sa ranjenom majkom”, prisjetio se svjedok.
Prema iskazu svjedoka Maličbegovića, Veljko Adžić mu je zatim kazao da će doći po njega poslijepodne i “odvesti pod Bosnu ako ne bude imao pet hiljada maraka”.
“Pod Bosnu je značilo da će me ubiti i baciti u rijeku. Taj Veljko je mislio da ja imam novca jer je moja porodica imala elementaru u kojoj su radila njegova braća, pa i on ponekad. Kada smo ušli u učionicu Purak i Grabus su bili u šoku. Purak je imao prostrijelnu ranu na vratu. Taj dan je Veljko poginuo na liniji, pa nije došao po mene, a nije dolazio ni Perica”, ispričao je Maličbegović.
Kantonalno tužilaštvo u Zenici tereti Pericu Adžića, bivšeg pripadnika HVO-a, za učešće u maltretiranju ratnih zarobljenika smještenih u učionici Osnovne škole u Žepču u julu 1993. godine.
Suđenje Adžiću će biti nastavljeno 3. juna.
