Objekat nosi naziv ARC, a što vojničkim rječnikom izražava “Armijsku rezervnu komandu”.
Osnovna namjena objekta D-0 je bila da prihvati, smjesti i zaštiti Štab Vrhovne komande, uži dio Predsjedništva i Vlade Jugoslavije, da im obezbjedi optimalne uslove za rad, rukovođenje i komandovanje zemljom na neodređeno vrijeme u kriznim situacijama i u slučaju od opasnosti nuklearnog napada na Jugoslaviju.
Izgradnja objekta započela je u martu 1953.godine, odlukom vojnog vrha bivše Jugoslovenske narodne armije.
Punih dvadeset i šest (26) godina trajali su radovi na izgradnji ovog objekta u najvećoj tajnosti, tako da ni građani općine Konjic nisu znali da se gradi ovaj objekat u njihovoj neposrednoj blizini.
Objekat “ARC” je nosio oznaku “Najstrožija državna tajna” što samo po sebi govori sa kolikom tajnošću je građen i koliko malo ljudi je znalo za to.
Godine 1979. je objekat zvanično predat na upotrebu I Posadi bivše JNA koju je sačinjavalo 16 vojnih lica. (po nacionalnom ključu: 9 Srba, 4 Bošnjaka i 3 Hrvata).
Površina radnog prostora u objektu je negdje oko 6.400 kvadratnih metara.
Podatak, da su po funkcionalnoj dužnosti samo četiri generala JNA imala odobrenje za ulazak u ovaj objekat, sam po sebi govori dovoljno.
Za izgradnju objekta “ARK” utrošeno je četiri milijarde 600 miliona američkih dolara i u to vrijeme ovaj objekat je predstavljao treću najveću investiciju JNA u vojne svrhe.
Kapacitet štićenog dijela objekta “ARK2 je da može primiti 350 osoba na neograničeno vrijeme gdje im se omogućava bezbjednost od nuklearnog udara od 25 kilotona, a u istom postoje optimalni uslovi za život i rad sa stalnom temperaturom zraka od 21 do 23 stepena Celzijusa i relativnoj vlažnosti vazduha od 50 do 6o promila.
Objekat se nalazi ispod zemlje, na najdubljoj tački, 280 metara.
U bloku 10 se nalaze cisterne sa naftom i agregati.
Tu su dvije cisterne sa po 25 tona nafte i uz to se nalazi dnevni rezervoar sa dvije tone nafte. (Za jedan sat u objektu je potrebno oko 200 l nafte).
U bloku 11 se nalazi pitka i tehnička voda za objekat.
Tu su postrojenja za pitku vodu, postrojenja tehničke vode i bazen od 170 kubnih metara vode.
Blok 8 predstavlja Predsjednički blok.
Sve spavaone namjenjene za najveći vojni vrh su isto opremljene i iste veličine, a taj dio objekta se nalazi na koti od oko 200 metara ispod zemlje.
Kupatila i WC sa tuš kabinama su prateći objekti uz spavaone.
Iza ovoga svega su prostorije za čuvanje ratnih planova sa pečatima na vratima koji se skidaju samo u slučaju ratnog stanja ili kako je već planovima predviđeno.
U jednom od ormara bila je smještena velika čelična kasa, čiji se tragovi i danas vide, a koju su odvezli putem nužnog izlaza iz objekta, preko kote “Zlatar” iznad objekta, pripadnici JNA koji su bili zaposleni u objektu.
Početkom agresije oni su, zajedno sa materijalima koje su uspjeli izvući, pobjegli na kotu “Zlatar” gdje ih je čekao helikopter kojim su pobjegli u Beograd i odnijeli taj materijal sa sobom.
Radi se samo o oficirima JNA srpske nacionalnosti, dok su oficiri hrvatske i bošnjačke nacionalnosti ostali i spasili objekat od miniranja koje je bilo isplanirano i već postavljene mine na ključnim tačkama objekta.
Uz ove prostorije se nalaze i prostorije glavnog obavještajca koji je non-stop prisluškivao sve razgovore, bilježio i prenosio nadležnim oficirima.
Upravo zbog izuzetnog strateškog značaja, ratne 1992.godine područje Konjica je bombardovalo sedam aviona bivše JNA, od kojih su pripadnici Teritorijalne odbrane iz Konjica oborili njih pet.
