Njegovo pismo prenosimo u cjelosti bez ikakvih intervencija
Došao je i taj petak, 15. august. Konačno da se nešto des i u zeničkoj Areni. Dugo najavljivani spektakl, No limit 7 trebao je da počne svakog trenutka.
Već na prvi pogled u dvoranu, razočarao sam se vidjevši da je posjeta izuzetno skromna, te da se oko ringa i na tribinama nije okupio priželjkivani broj zaljubljenika u borilačke vještine.
Počelo je borbama koje su bile uvod u spektakl i borbu zvijezde večeri Dževada Poturka. Naši, borci iz Bosne i Hercegovine, redali su pobjede za pobjedom.
Onda je došla posljednja borba večeri, borba između našeg Poturka i francuskog boksera Abderahmana Coulibalyja.
Ne bih puno da se dotičem meča, koji je naš borac spektakularno završio. Da sve ne bude spektakularno tog petka pobrinuo se jedan političar, predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić.
Nakon što je završen meč, i dok su svi očekivali proglašenje pobjednika i slavan završetak večeri u ringu se odjednom pojavio on, Fahrudin Radončić, političar, vlasnik hotela, jahti, aviona, kamiona… sve samo ne sportista, i neko ko bi trebao u tom trenuku biti u ringu.
Zasigurno je da je Radončić želio da iskoristi euforiju koja je vladala nakon što je Poturak nokautirao francuskog boksera. Kako da iskoristi? Pa da pljesak i navijanje za bh. borca prikaže kao navijanje i pljesak za sebe. Ipak, prisutna publika u Zenici prepoznala je njegov podli plan, te ga je dočekala zvižducima i negodovanjem koji su trajali nekoliko minuta. I ja sam svoje glasnice „poderao“ jer nisam želio da vidim jednog političara u sportskom borilištu, jer se ovdje borilo za pojas, a ne za fotelju.
„A gdje je onih 10.000 koji mi plješću?“
Za vrijeme tog negodovanja Radončić se samo smješkao i podsmjehivao, vjerovatno na taj način pokušavajući sakriti bijes sa lica. Vjerovatno je u tim trenucima Radončiću kroz glavu prošla slika od marta ove godine kada je SBB imao konvenciju u zeničkoj Areni. Tada je u novinama koje je osnovao Radončić pisalo da je bilo prisutno preko 10.000 ljudi, iako Arena u Zenici prima nešto više od 6.000. Pitao se s pravom Radončić gdje je onih 10.000 ljudi o kojima je pisao Avaz, i koji su mu do prije par mjeseci pljeskali i divili mu se na istom mjestu.
Ja, Ivan postade vehabija i pristalica SDA?
Dan nakon što je prespavao, Radončić odluči da izda saopštenje iz Avaza, ili iz SBB-a ni sam nisam siguran, ali sam siguran da je Avaz objavljeno sljedeće: Pristalice vehabističkog pokreta zviždali Radončiću. U pomenutom tekstu Avaz pominje da su i pojedine pristalice SDA zviždale. Tako, po priči Avazovoj, ja sam ili vehabija ili član SDA. Nikako nisam Ivan Medić, namjerno govorim i otkrivam svoj identitet, iz kojeg se odmah da zaključiti da su minimalne šanse da ja budem vehabija ili pristalica SDA.
I kad sam pročitao ovo da su vehabije pravile onoliku buku, naprosto nisam mogao da vjerujem, da Avaz pokušava toliko da obmane prisutne u Areni, i one pored malih ekrana. Vjerovatno su mislili da onih, otprilike 1.500 prisutnih u Areni neće se obazirati na njihove laži, ali i uvrede izrečene prema onima koji su se u petak, 15. augusta zatekli u zeničkoj Areni.
Da, u Areni je u tim trenucima bilo prisutno i nekoliko osoba koje su imale duže brade. Vjerovatno Avaz i Radončić sve osobe sa dužom bradom naziva zajedničkim imenom: „vehabije“. I da jesu to te vehabije kako ih naziva Radončić, nikako njih nekoliko ne bi moglo da napravi onoliku buku kada se on našao u ringu.
I za kraj…, ako nisi znao Radončiću
U ringu se bori za bokserski pojas, a nikako za fotelju.
